Blog Details

MIHOLJSKO LJETO JESENJE

MIHOLJSKO LJETO JESENJE

Prelijepa jesen dvije hiljade i dvadeseta, kao rijetko koja ranije, ličila je minulih dana i mjeseci na ogromno slikarsko platno, na kojem su danima dominirale raskošne boje zalazeće godine. Nepregledne poljane i  planine odisale su ljepotama boja purpurnih. Danima su se nizala dnevna sunčana razdoblja, koja su smjenjivale  prohladne  noći i mrazovita  jutra. 

Očekivano, desetodnevno Bablje, Miholjsko ili Martinjsko ljeto proteglo se, mimo očekivanja, na bezmalo dva mjeseca.  

Oživjeli su gradovi i sela, koji su mjesecima u sjenci pandemije korona virusa. Prelijepo vrijeme izmamilo je na ulice čak i one najopreznije. Mahom sa maskama na licima, brojni šetači pohodili su riječna priobalja, parkove i gradske trgove. 

Među šetačima  pojavili su se i naši ovoljetni neumorni dječaci Edin i Zlatan, koji su, nakon naporne turističke sezone, u svojim stanovima i domovima, proveli tridesetak dana u izolaciji. 

oOo

Edin - Koga vidim, koga vidim. Mogu ti reći da me neodoljivo podsjećaš na Zlatana od prije trideset dana, kada smo pojeli posljednje kolače na sarajevskom Slatkom ćošetu...Kao da se ljutiš na mene, dragi moj Zlaja. Zašto...

Zlatan - Ama, ne ljutim se...Dosadilo mi tridesetodnevno tumaranje po stanu. Mučne su mi više i te duge i dosadne šetnje i marširanja po onim kvadratnim metrima stana, međusobno sudaranje članova kućnog savjeta po polumračnim hodnicima i sveprisutni strah i zebnja od bolesti kojoj nema lijeka...A gledaj ove ljepote, dragi Edine...Ima li ovo igdje na dunjaluku... 

 

Edin – Ako ćemo pošteno – teško da ima. Tako kažu i oni rijetki turisti, koji su pristizali, ove godine u malom broju, nekim neznanim putevima i koji kuju u zvijezde ljepote naše neprolazne, nadnesene nad ovaj grad ljepotan. I mene su Zlatane izmamile nezaboravne boje jesenje. Ali, nekako mi ni ovo nije dovoljno. Ne ide ovako....Hajdemo negdje...Pomaknimo se više iza tih zavjesa i između bijelih zidova...Trgnimo se....

Zlatan - Slažem se. Ali šta, kako i gdje u ovim danima beznađa...Ova korona, Edine, počinje i meni ići na živce... Nit' možeš serbes na ulicu, a ne ide mi se ni u obilazak grada...Prazna su, uglavnom, i kina i pozorišta, mnoge  slastičarne i parkovi... A ne viđam ni najbližu rodbinu. Povremeno nazovu, ali, niko da naleti na druženje...Ne znam da li si primjetio – niko ne zove ni da mu se dođe. Imaš li ti kakvo rješenje za ovu jednačinu sa hiljadu nepoznatih...

Edin – Ama, imam Zlaja, ali, ne smijem da ti kažem...Znaš šta kontam...

Zlatan – Slušam. A prije nego što išta kažeš, šta ti znači ono maloprijašnje - serbes...Govori brate bosanski – da te svak' razumije.

Edin – Dragi Zlatane, pa to ti je baš riječ iz bosanskog jezika. Serbes je zapravo pridjev - znači slobodan, bez straha, bezbrižan, nezavisan, samostalan i da ti više ne nabrajam. Što mi u ovo vrijeme sivila očito nismo... Nego, pogledaj ove ljepote što nas okružuju sa svih strana. Ah, dragi Zlaja...Zašto ja i ti ne bismo ponovno put pod noge pa, recimo, da obiđemo bar desetak čarobnih jezera, u ovoj poeziji od države...Vjerujem da si čuo povoljnu i  dugoročnu prognozu vremena. Hajde  ljenčugo, odmakni se više od stola i laptopa, hajdemo napraviti još jednu šetnju po prelijepoj nam domovini, dok nas nisu zameli snjegovi i smog.

Zlatan – Takvog te volim. Vjeruj mi da sam o tome i sam danima razmišljao...Govori kada startamo... I gdje. Odmah i bez odlaganja...Idemoooo.

 

Edin - Rekoh ti – dok drugi sanjaju vakcinu – predlažem ti da nas dvojica zapucamo, preko brda i planina, do jezera i daljina...Cilj je, kako rekoh...Recimo, desetak poznatih jezera. Šta kažeš na to?

Zlatan – Pazareno. Je li nam za pripremu dovoljno, recimo.... pola sata...Ili okrugao sat...

Edin – Treba bogami vremena. Neka bude sat.

Zlatan – Tri – četiri – krenimo. Sad....

oOo

Edin – Prošlo je tačno sat vremena...Eto zašto se družim s tobom, Zlaja. Zato što si od riječi.

Zlatan – Nemoj mi podilaziti, nego – hvatajmo voz za Hercegovinu i pravac – Boračko, Jablaničko jezero i druga jezera...Naša bosanskohercegovačka.

Edin – Važi... Moglo bi ovo Zlatane biti i naše nezaboravno Miholjsko ljeto.

Zlatan – I biće, vidjećeš.

Edin – Zaboravio sam zbog čega, ko i kada prozva sunčanu i toplu jesen Miholjskim ljetom. Dok se vozimo – moliću lijepo – očekujem i tvoj odgovor.

Zlatan – Sramota da si zaboravio priču o Miholjskom ljetu, koju sam ti, koliko se sjećam, već jednom ispričao. I  to baš prošle godine  i baš u ovo doba...U posljednje vrijeme puno mi zaboravljaš. Čini mi se da smo išli u Prusac...

Edin  - Tako je. Bilo nam je tada prelijepo kod hodoljuba prusačkog Sakiba. Može li konačno ta priča o Miholjskom ljetu, moliću lijepo....

Zlatan – Može, a što ne bi moglo...Bablje ili Miholjsko ljeto, Edine jarane, zove se još i Martinjsko. I to je zapravo - kako da kažem -  produženo razdoblje toplog i suhog  vremena. U našim krajevima to ti je vrijeme negdje od prvog, do desetog oktobra. 

Edin – Zahvalan sam na ovom pojašnjenju, Zlaja. A sada – krenimo u zagrljaj prvom jezeru, koje nas očekuje. To je...

Zlatan - ...Boračko jezero. Udaljeno je dvadesetak kilometara od Konjica. Prava avantura je dolazak do jezera automobilom iz pravca Sarajeva, preko Bjelašnice i Visočice, jer ćemo tada imati priliku uživati u prelijepim planinskim predjelima i autentičnim selima, a proći ćemo i pored nekropole stećaka Police na Visočici.

Edin – Uz sve to ovo jezero je idealno mjesto za porodicu i odmor u prirodnom okruženju. Na jezeru se godinama organizuje rafting, što obogaćuje tamošnju turističku ponudu. A rafting ti je adrenalinska vožnja gumenim čamcima niz brzake rijeka i to bosanskih.

Zlatan – Nakon Boračkog, kao biser na ogrlici očekuje nas u nastavku Jablaničko jezero...

Edin – Znaš li ti Zlatane da je ovo jezero, koje gledamo,  dobilo ime po rodnom gradu jednog od naših najboljih košarkaša. Kako se on zove, moj Zlaja...

Zlatan – Mirza Teletović, Zadnja pošta Jablanica.

Edin – Tako je jarane. A sada – pozdrav nadesno – i to Jablaničkom jezeru...                                

Zlatan – Pogledaj brda iznad Jablanice, o Edine moj...Opustimo se i uživajmo u prirodnim platnima, koja kao da su tek izašla iz ateljea poznatog  nezaboravnog konjičkog slikara, koji se zove....

Edin – Lazar Drljača.....

Zlatan – Bravo, Edin...Kakva memorija. Lazar Drljača je bio bosanskohercegovački akademski slikar. Zanimljivo je da je živio u osami, u svojoj drvenoj bajti i nije drugima pokazivao svoje crteže i platna. Kažu da njegovo umjetničko djelo spada u sami vrh evropskog i svjetskog slikarstva, moj Edine. Za  ovog slikara tvrde da je bio posljednji bosanski bogumil ili Pataren, odnosno pripadnik Bosanske crkve...Nego, da se dogovorimo oko boravka na Jablaničkom jezeru, koje se evo izležava na ovoj prelijepoj meraji. 

Edin –  Sjećam se da su mi ranijih godina pričali tamošnji turistički radnici da je ovo ogromno  jezero  nastalo izgradnjom lučne brane na Neretvi, pet kilometara od Jablanice. Poznato je i kao vikend-odmaralište, a ribari su stoljećima uživali, uz ostalo, i u ribarstvu.

Edin – Zlatane, gdje ti je ona karta...Dodaj mi da vidim kako stići do Prozor Rame i Ramskog jezera.

Zlatan – Ramsko jezero je umjetna akumulacija, i svrstava se među najljepša u Evropi. Jezero je okruženo vijencem prekrasnih bosanskohercegovačkih planina. Njegova dužina je dvanaest kilometara, a dubina je, zamisli Edine – nevjerovatnih devedeset pet metara.

Edin – Nemoj da previše žurimo. Obići ćemo ona njihova mala ostrva, uvale i poluostrva, među kojima je najpoznatije Šćit....                                   

Zlatan – Prelijepo bijaše ovo naše putešestvije kanjonom, koji nas je doveo do Ramskog jezera. Naslušali smo se nezaboravnih priča o istoriji ovog mjesta, ali i nagledali ljepote. A sada, put nas vodi prema Prokoškom jezeru.

Edin – Ovo što sada vidimo je vrh  bosanskohercegovačke rudne planine Vranice. Vidiš jezero, koje je naredno odredište naše. Čuveno   Prokoško. Ono je  dugi niz godina jedna od najposjećenijih turističkih destinacija u našoj državi. 

Zlatan – Ovdje se nalaze endemične vrste flore i faune, a u jezeru je preživio endemični primjerak vodozemca tritonas. Prokoško jezero proglašeno  je, druže moj - regionalnim parkom i spomenikom prirode. ...Posvuda vidljive su drvene pastirske kolibe, zvane katuni.

Edin – Vidiš vrh planine...On se nalazi na dvije hiljade i stotinu dvanaest  metara nadmorske visine. 

Edin – To je ta naša domovina. Prelijepa. I velika – da u svako srce stane....Idemo dalje. Odredište nam je, kako rekosmo, Blidinje jezero.

Zlatan – Ne znam jesi li čuo da je ovo najveće  planinsko jezero u našoj zemlji. Uz to ono predstavlja zaštićeni Park prirode, a formirano je izmedju planina Čvrsnice i Vrana... I ovdje, kao i na Prokoškom jezeru, u okolini  jezera nalaze se brojne planinske kućice, u kojima domaćini nude smještaj, a tu su i  restorani sa lokalnim specijalitetima....

Edin – Idemo dalje.  Predlažem da sada upoznamo i Buško jezero, koje predstavlja prirodni nastavak  dugog i nepreglednog Livanjskog  polja, koje se nalazi na 716 metara nadmorske visine. Kažu da je to jezero  zapravo najveće umjetno jezero, odnosno vještačka akumulacija u Evropi. Oko jezera su nastanjene brojne ptičije vrste.                                           

Edin – Nakon Buškog, hitamo Šatorskom jezeru u susret. Ovo jezero dobilo je ime po istoimenoj planini piramidnog oblika. 

Zlatan – Gdje se ono tačno nalazi, tamo nisam nikada bio...

Edin – Zanimljivo je da se ono nalazi  na nadmorskoj visini od oko hiljadu i petsto metara i, kako kažu domaćini,  predstavlja ogromno ogledalo neba.Tamo se svake sezone okupljaju kolone planinara. 

Edin – Vrijeme nam brzo teče. Idemo sada, ako se slažeš, obići i jezero Hrast u Glamoču.  Mene posebno interesiraju historijske kamene skulpture,  koje se nalaze svega dva kilometra od jezera, zbog čega čine ovaj grad posebnim. 

Zlatan –Evo nas sada Edine  u blizini  Zavidovića, gdje se  nalazi  prekrasno jezero Mašica, uokvireno gustom šumom. Oko njega su uređene staze za šetnju i vožnju biciklima. Na udaljenosti od dvanaest kilometara nalazi se Spomenik prirode Tajan, najmlađe zaštićeno područje u BiH. Dugački podzemni tokovi, kanjoni i vodopadi, pećine i jame, veliko kraško vrelo i arheološka nalazišta čine Spomenik prirode Tajan pravim mjestom za uživanje. Lukina pećina je zanimljiva, jer su u njoj pronađeni ostaci izumrlog pećinskog medvjeda, slično  kao i u pećini Orlovača, nadomak Sarajeva, koji su, navodno, stari preko petnaest hiljada godina. 

Zlatan – Prelijepe uspomene nosimo evo i iz Glamoča i Zavidovića, Edine...

Edin – I ja, i ja. Nezaboravno nam je bilo. Predlažem ti da trknemo i do Gradačca i vidimo jezera Vidara i Hazna...

Zlatan – Dogovoreno. Baš mi je drago ponovno pohoditi rodni grad znamenitog borca za zemlju Bosnu, Husein kapetana Gradaščevića.

Edin - Kažu da se  na jezerima Hazna i Vidara okupljaju brojni kupači, koji uživaju u prelijepoj prirodi i -  posebno – u mirisu borovog drveća... To je idealno mjesto za piknik, gdje bismo zaokružili ovu našu turističku odiseju. 

Edin – I evo nas na kraju naše priče, koju smo posvetili samo nekim jezerima u našoj domovini Bosni i Hercegovini. Drugi put posjetićemo i preostala.

 

 I, šta da vam na kraju kažemo -  već da smo sretni što smo uživali u  ljepotama, koje  smo vidjeli na ovom nezaboravnom putovanju.

 

 

Zlatan – Presretan sam što smo – nakon mjesec dana hrvanja sa korona virusom – iskoračili ovaj korak i pokazali i dokazali i vama i sebi da se nakon kiše nadati suncu. A naše sunce su ljepote bosanskohercegovačke, koje će i vas štititi od zla koje se zove -  depresija. 

 

Edin - Dakle impresijom - protiv depresije...


 

Pridruži nam se!

Kontakt

ABC Djeca
444 N. Michigan Avenue
Suite 1200
Chicago, IL 60611

Phone: + 1(800) 619-2940

Kontakt