Poštovani ABC Dječaci i Djevojčice, evo nas po drugi put kako nastavljamo tople priče, koje su ukrasile Udžbenik dopunske nastave, za djecu u inostranstvu.
Knjiga je teška dva kilograma i krcata je materijalima, poput Jezika i Književnosti naroda Bosne i Hercegovine, kao i niz drugih tema i dilema. Brojni stručnjaci okupili su se oko pomenutog udžbenika.
Među njima je i akademik, profesor doktor Muriz Spahić, koji mi je poklonio Udžbenik, koji vam šalje tople pozdrave i koji je sa svojim kolegama uradio ogroman posao, posvećen i našim zemljacima, koji žive tamo daleko.
Sa akademikom Spahićem sam odabrao petnaestak novih priča i pjesmica, koje su napisali znameniti bosansko-hercegovački pisci, humoristi i veseljaci.
Krenimo redom.
AUTORICA FERIDA DURAKOVIĆ: ĆILIM
Volim ćilime. Ali samo leteće. Sjednem nasred ćilima u svojoj sobi i letim, letim, sve dok mama ne rekne: Eh sad ćemo da spremamo kuću! Ja se onda spustim sa svojim ćilimom nasred kuće.
Slovo „Ć“ je dobro slovo, jer - da nije dobro, ne bi ga imali ni kuća, ni ćevapi, ni voće. Slovo „Ć“ je moćno.
Ja viknem: Mačko! I eto mačke... I ona me savjetuje: Ako još jednom izgovoriš mačka, a ne mačka, ja ti više neću doći!.
Radi toga moram dobro naučiti: Mačka se čita i piše kao čudo, a hoću se piše i čita kao neću! Mućni malo ćupom da naučiš „Ć“!
VESNA PARUN: IDE ZIMA
Zima ide, ide zima, mali zeko, šumu ima.
Zima ide, ide zima, mali zeko, majku ima!
Zima ide, ide zima, mali zeko, bundu ima.
Samo jedno, zeko nema: Seku da joj, krevet sprema!
ŠUKRIJA PANDŽO: KIŠA PADA
Pada kiša, topla, blaga, tiho zemljom zvoni; tap, tap.
Kako mi je mila, draga, svaka njena sitna kap.
Trčim, pjevam–ona rosi, veze putom žuti trag.
Miluje me svud po kosi, jer i ja sam njoj sad drag!
Tašun, tašun, tanana, Cico ti si sanana.
Bulji, paji malena. Pjeva mala Jelena.
U bešici pletenoj na prostirci vezenoj.
U zamotku pelena, mače ljulja Jelena.
U prvoj ga zavila i cuclu mu stavila.
Pa joj beba brkata, u snu glavom klimata.
Pjeva mala Jelena, prede Cica malena.
Zaspala je zarana. Tašun, tašun, tanana!
NASIHA KAPIDŽIĆ: ENINA PORUKA
Pahuljice ledene, slične bijelom cvijeću,
Ne skrivajte prozore, na njih ptice slijeću.
Golubovi dragi, sive, bijele boje, svakog jutra dođu.
Na prozore moje, da pojedu mrvicu sitnu, malu, slatku.
. Nemojte im kvariti, ovu radost kratku.
Pahuljice slične, proljećnom cvijeću.
Ne skrivaj te prozore, gdje mi ptice slijeću.
BISERA ALIKADIĆ: NEKO KAŽE
Neko kaže nana, neko nena, neko baka, neko stara majka.
Ustvari svaka od njih, nečije je mama majke.
Sve su one puno drage, sve su one malo stare.
Riječi su im vrlo blage, i unuke ne bi dale.
Ni za kakve pare....
NASIHA KAPIDŽIĆ: MIŠJA LJUBAV!
Mali miš se mučio, sitna slova učio.
Da za majku mišicu, sam sastavi pjesmicu.
Mali miš se mučio, al' nije naučio.
Da piše krivudavu, pjesmu majci u slavu.
Pa sad tiho uzdiše: Nisu slova za miše!
NARODNA PRIČA: PAS I MAČKA
Maca mjauče: Mijau, mijau, mijau...
Šta je tebi maco? Što si raščupana i izujedana? Ko je tebe izgrizao?
Maca sad zavija: Au, au, au...
Psiću, jesi li ti macu izgrizao? Pa i ti si sav izgreban i izujedan. Ko je tebe izgrizao?
A psić zacvili: Mjau, mjau, mjau...
Eh, onda, sve je u redu. Što ste tražili – to ste dobili!
NARODNA PJESMA: DANAS JESTE SUBOTA!
Danas jeste subota, e pa šta je, e pa šta?
Sutra jeste nedjelja. Jeste da jeste da!
Ženićemo medvjeda. E pa šta, e pa šta!
Kraj golema jezera, jeste da jeste da!
Zec kolo vodio, iju-ju i ju-ju.
Ćuran bajrak nosio,
Puć-puruć, puć–puruć!
Bijele guske igrale, trapa–trap, trapa-trap.
Kokoška se pela, na čandiji snijela.
Čandilja se srušila i pjesma se svršila!
GRIGOR VITEZ: NEMA ZA MAČKE ŠKOLE!
Kamo ćeš s' torbom? – upita Miru mačka.
U Školu! Đak Sam!
Ovo je torba đačka...
I ja bih s' tobom, mačkine oči mole.
Ne možeš draga, nema za mačke škole.
Mački je dosta, da znaš presti, da zna loviti, da zna jesti.
Da se zna verati, i da mijauče, a to sve mačke, kod kuće nauče!
DRAGAN KULIDŽAN: ZIMA STIŽE
Zima stiže, kuc, kuc, kuc, bič se plete, puc, puc, puc.
Vranci žure đija, đija, sanke jure – hija, hija...
Vjetar šiba, fiju, fiju, grana giba, fiju, fiju.
Snijegom zima ime piše i tu tačku, ništa više...
VESELA SVESKA: NAJDRAŽE RIJEČI
U Školi sam naučila, da napišem riječi mama.
I sad već mogu sama, da ponavljam: mama mama!
U Školi sam naučila, da napišem riječ: tata!
Te riječi – dva šapata, draže su mi i od zlata!
BISERA ALIKADIĆ: PRAZNIK ŽELJA I POLJUBACA
Nova godina počne, kad velika kazaljka malu cmokne.
Cmok!
Onda se i ljudi ljube. Mnogo, mnogo.
Cmok, cmok, cmok...
Zaborave na stvari grube, i ne misle ništa strogo!
Ljubavi, ljepote, zdravlja, da donesu budući dani.
Uvijek se ponavlja, da sve bude bolje nego lani:
Cmok, cmok, cmok...
OTON ŽUPANČIĆ: VRAPCI I STRAŠILO
Dživ, dživ, dživ – dživ, dugo biću živ.
Dživ, dživ, dživ, dživ, dugo biću zdrav.
Dživ, dživ, dživ – dživ, ja mu nisam kriv.
Dživ, dživ, dživ, dživ, čiča je brbljiv.
On metlu ima, a mesti ne zna!
OoO
Za kraj ABC školarci – prelistaćemo idući put još mnoge nezaboravne dječije pričice i pjesmice iz udžbenika dopunske nastave za djecu u inostranstvu - i sve to, od prvog do četvrtog razreda osnovne škole!
Uživajte!