UDŽBENIK DOPUNSKE NASTAVE ZA DJECU U INOSTRANSTVU

Dvije hiljade i osme godine ponajbolji bosansko-hercegovački spisateljski znalci priredili su dopunske nastave za djecu u INOSTRANSTVU! Riječ je o knjizi naslovljenoj „Jezici i književnosti naroda Bosne i Hercegovine“. Knjiga je namijenjena djeci od prvog do četvrtog razreda Osnovne škole i teška je kilogram i po. Ima 420 stranica i izgleda i dan danas - baš prelijepo.

Poštovana ABC Djeco, moram priznati da sam knjigu dobio tek nedavno, od mog druga, akademika Muriza Spahića, nekadašnjeg profesora i dugogodišnjeg geografa, koji mi je uručio knjigu i predložio mi da za našu djecu diljem svijeta - što će reći i vama - odaberem nekoliko zanimljivih priča za vaše duše.

I ja to prihvatih. I krenuh od „Jezika i književnosti naroda naše domovine Bosne i Hercegovine“.

U današnjem odabiru nudimo vam petnaestak kraćih priča samo za vas!

Krenimo redom.

PRIČA O GAVRANU I LISICI

Na grani je odmarao gavran. U ustima mu je „odmaralo“ meso. Ispod drveta gledala ih je lisica, koja reče gavranu: Druže gavrane, ti si lijepa ptica. Ti lijepo pjevaš. I volimo te slušati. Svojoj liji obavezno pjevaj, makar malo!

Gavran poče pjevati, i to toliko, da meso pade pravo pred lisicu. Lija se slatko nasmija.

-Gavrane, gavrane, lijepo pjevaš, ali pameti nemaš.

I lija odnese meso u nepoznatom pravcu.

DVA JARCA

Susrela se na brvnu dva jarca.

-Skloni se, viknu prvi.

-Skloni se ti, ja neću, reče drugi.

-Eh.... da vidimo koji će se od nas dvojice skloniti, reče prvi i savi rogove.

I drugi se ispriječi.

Gruhnuše rogovima jedan drugoga i oba padoše u vodu!

Čiča mića i gotova priča...

FUDBAL

Na igralištu se okupilo mnogooo, mnogo djece. Bili su tu Ferid, Fadil, Šefko, Fehim, Filip i mnogi drugi. I dogovoriše utakmicu. Na jednoj strani bijaše golman Fikret, a na drugoj Ferid.

Naši su imali na jednoj strani bijele dresove, a oni na drugoj žute. Mi smo navijali za bijele.

Ferid i Fikret su odlično branili i na kraju je bilo neriješeno pet - pet! Ovu utakmicu fotografisala je učiteljica Fadila. Djevojčice Fatima, Fema, Fata, Fikreta, Hafa i Franka su se igrale lopte!

I ovdje su sve one kazale:

– Čiča i mića i gotova priča.....

LISICA I MIŠ – DRUGI PUT!

Razovarali lisica i miš preko potoka...

-Kopao sam zemlju, kaže miš.

-A zašto si kopao zemlju, jarane?

-Pravio sam rupu.

-Čujjjj! A zašto si pravio rupu?

-Da se sakrijem od tebe.

-A ja ću te sačekati na ulazu i uhvatiti te?!

-A ja u rupi imam sobu sa krevetom, pa ću tu i spavati.

-Ali, kad ogladniš, moraćeš izaći?

-Neću izaći jer ja imam magacin sa hranom.

-Onda ću ja raskopati tvoju rupu i izvadiću te napolje.

-A ja imam još jednu rupu, pa ću kroz nju pobjeći, reče miš!

NEKO KAŽE...

Neko kaže nana, neko nena...

Neko kaže baka!

Neko stara majka?

Ustvari – svaka od njih...

Nečije je mame majka?

Sve su one puno drage!

Sve su one malo stare...

Riječi su im vrlo blage?

I unuke ne bi dale...

Nizakakve pare.

ZLATNA OCJENA

-Volim te mama....

Usnama.

Volim te mama...

Rukama....

Volim te danima...

Noćima...

Za nježnost tvoju, nek zna svijet...

Dajem ti zlatnu ocjenu – PET!

MEDVJED I MAGARAC

Magarac spazi medu kako tužno posmatra pčele u košnici...

-Želiš li da te posavjetujem kako da dođeš do meda, upita ga magarac?

-Reci – jedva je dočekao medo...

-Počni letjeti kao pčela, reče magarac.

- A hoćeš da ja tebe savjetujem kako da nikad više nikome ne daješ prijedlog, upita medo magarca.

-Reci – radoznalo će magarac.

-Šuti – odbrusi mu medvjed i odgega u šumu...

ZEČIĆI

U zoru majka pomilovala svoja četiri zečića kazavši:

-Odoh da tražim hranu!

Kad je prošlo podne, jedan zečić plačnim glasom, zapomaga:

-Gladan sam kao vuk!

Drugi zečić se tresao od zime:

Zima mi je...

Treći zečić zatraži vode...

-Žedan sam. Dajte mi vode rode!

Četvrti zečić nije bio tužan.

Otrčao je hitro u bašču i donio kupusa. Zatim je otrčao na izvor po vodu...Zečići više nisu bili ni žedni ni gladni...

VJERNI MAČAK

Imao dječak mačka, koji se naljutio na dječaka i otišao u šumu.

Pogleda – kad pred njim pećina! I u njoj bijaše medvjed.

-Je li slobodno, upita mačak.

-Izvoli, odgovori medo.

-Živjećemo zajedno?

-Imaš li mlijeka?

-Imam.

-A toplu peć?

-Imam.

I, popeo se mačak na peć i odrijemao sahat – dva. Kad se probudio upitao je medu: A, imaš li ti dječaka?

-Nemam, veli.

Mačku je bilo dosadno. Oprostio se sa medom i vratio dječaku....

LANE

Bio je lijep i sunčan dan. Čuvala sam ovce na proplanku. Odmorila sam se na mehkoj travi. Iznenada sam čula šuštanje suhog lišća. Uplašila sam se, kako i ne bi...Pogledam, kad lane! Prišla sam mu. Za veliko čudo – nije se plašilo. Uzela sam ga u naručje i ponijela kući. Bilo je gladno. Dala sam mu malo mlijeka. Svaki dan sam ga hranila i ubrzo je skakutao po dvorištu. Dala sam mu ime „Beko“. Dragog mi Tita! I sad je kod nas. Majke mi...

MAČIJA ŠKOLA

Kamo češ s torbom, upita Miru mačka?

U školu! Đak sam.
Ovo je torba đačka?
-I ja bih s tobom, moli je mačka...
Ne možeš,draga, nema za mačke škole? Mački je dosta:

Da zna presti, loviti i jesti i da se zna verati i da mjauče...

A to sve mačke nauče u kući...

GRUDVANJE

Bili smo u dvorištu. Svratili nam iz susjedstva dječaci... A mi smo ih, ne znam zašto, ali htjeli smo ih otjerati! Borba je bila žestoka...Odjednom, kolega Haris pade u snijeg. Držao se za glavu jer ga je pogodila grudva u čelo! Smijali smo se gospon Haretu. A onda me, potpuno iznenada, pogodi grudva i to ravno u usta. Tada se Haris nasmija. Uh, bio sam izuzetno ljut kao ris. Bijahoše jači od nas gosti... I moradosmo se izvući i povući. I nismo smjeli više nikada ratovati sa susjedima iz avlije.

GOLUB I PČELA

Pošla na potok pčela da se napije vode. Sletjela je na jedan kamen i počela srkati vodu. Omakne joj se iznenada s' kamena i pade junakinja u vodu. I poče se daviti! Vidio to golub sa grane i otkinuo je kljunom jedan list i bacio ga pčeli, koja se potom popela na taj listić. Krila su joj se osušila, a potom i odletjela. Drugog dana došao je lovac u šumu. Opazio je goluba na grani. I nanišani puškom na njega. Vidjela je to pčela pa sletjela lovcu na ruku. Bojeći se da ga pčela ne ujede, lovac je mahnuo rukom i golub je odletio...

A BIO JE MRAZ....

Proveo otac Fehima da primi injekciju.. Bilo je itekako hladno.Vjetar je fijukao. A vrapci su također cvokotali: dživ, dživ, dživ... Mama je svom Fetku obukla topli džemper. Fehim je i onako bolestan poskakivao hodeći putem. I zaletio se na led. Najednom junak pade. Bila je to duboka lokva koja se zaledila.. Vjerujte: svi smo se vratili kući i ne primismo moju injekciju, zbog koje sam toliko toga rizikovao...

ČAROBNI ŠTAP

Bilo je jutro. Mali Klaudio igrao se pred vratima. Ulicom je, oslanjajući se na štap, hodio starac, sa zlatnim naočarima. Kraj vrata odjednom je ispustio starac štap, a Klaudio ga je brže bolje uhvatio za ruku. Starac se blago nasmijao, rekavši dječaku:

-Hvala! On mi više nije potreban! Zadrži ga za sebe.

I otišao starac, a Klaudio gledao u štap i nije znao šta da uradi s njim. A onda je dva – tri puta kucnuo štapom o zemlju i uzjahao štap. Odjednom se našao na konju, na crnom ždrijepcu, koji je imao bijelu zvijezdu na čelu. Ždrijebac je zahrzao i pojurio dvorištem. Kada je Klaudio sjahao, štap je ponovno bio običan. Na njemu nije bilo ni kopita, ni raskošne grive. Bili su samo gvozdeni vrh i savijena drška!

PS: U ovom udžbeniku mnogo je lijepih priča i pjesama. Ako budete redovno učili, lahko ćete naučiti čitanje i pričanje. Što ne budete znali ili razumjeli, slobodno pitajte učitelja, učiteljicu, roditelja ili seku i brata i stare prijatelje. Uz malo pažnje, naučiti će te lijepo pisanje i to pisanim slovima. Knjigu trebate čuvati i umotati ih i kao takve sakriti na sigurno mjesto!

Oo0

Ugodni vam dani u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama!

I ne zaboravite da su među vama naši najbolji bosansko-hercegovački fudbaleri. Ubjeđeni smo da će dati sve od sebe.

Uspjehu reprezentacije možete pripomoći i vi.

NAVIJAJTE ZA DOMOVINU!

JEDNU I JEDINU!

BOSNU I HERCEGOVINU!

DRAGA ABC DJECO!

ALI I VI POODRASLI..............................