Šta je zapravo „Put kapljice vode“?

Je li to put od oblaka do kiše, od kiše do rijeke i od rijeke do mora? Ili je to mnogo veća i zanimljivija priča?

Naravno – biće svega u ovoj čarobnoj priči!

Krenimo redom, dragi naši ABC Deovci!

Voda je jedan od najvažnijih uslova za život na Zemlji. Bez nje ne bi bilo ljudi, životinja ni biljaka. A voda koju danas vidimo oko sebe stalno je u pokretu.

Čas je u oblaku, čas pada na Zemlju kao kiša ili snijeg, zatim može završiti u rijeci, jezeru, moru, zemlji ili biljci. A onda ponovo kreće prema nebu. To veliko neprekidno putovanje nazivamo kruženje vode u prirodi.

Kako nastaju oblaci?

Zamislimo jednu malu kapljicu vode. Trenutno se nalazi u oblaku, zajedno sa ogromnim brojem drugih sitnih kapljica i ledenih kristalića.

Kako vodena para u atmosferi dospijeva u hladnije slojeve zraka, ona se hladi i kondenzuje – pretvara se u sitne kapljice vode ili kristaliće leda. Tako nastaju oblaci.

Ali kapljice u oblaku ne moraju odmah pasti na Zemlju. One mogu rasti, spajati se s drugim kapljicama i prolaziti kroz različite promjene.

Kada se u oblaku stvore uslovi za padavine, voda se vraća prema Zemlji. Može pasti kao kiša, snijeg, susnježica ili grad, zavisno od temperature i uslova u atmosferi.

I eto naše kapljice ponovo na Zemlji!

Kuda će sada?

Naša kapljica može pasti na livadu, šumu, njivu, krov ili stijenu. A onda može krenuti različitim putevima.

Dio vode može poteći površinom i dospjeti u potok. Potoci se mogu spajati u rijeke, a rijeke dalje teći prema jezerima, morima i okeanima.

Drugi dio vode može prodrijeti u zemljište. Tako voda dospijeva u podzemlje i može postati dio podzemnih voda. Neke podzemne vode kasnije ponovo dospiju u rijeke, jezera, izvore ili mora.

Ali ni tu priča ne završava.

Šta rade biljke?

I biljke su dio velikog putovanja vode. Njihovo korijenje upija vodu iz zemljišta.

Voda zatim putuje kroz biljku, a jedan njen dio kroz sitne otvore na listovima odlazi nazad u atmosferu u obliku vodene pare.

Dakle, voda može proći kroz biljku i ponovo završiti u atmosferi.

A šta radi Sunce?

Sunce je veoma važno za kruženje vode. Njegova energija zagrijava okeane, mora, jezera, rijeke i vlažno zemljište.

Kada voda primi dovoljno energije, dio nje prelazi iz tečnog stanja u vodenu paru. Vodena para je nevidljiva i uzdiže se u atmosferu.

Tamo se zrak postepeno hladi, a vodena para se ponovo kondenzuje u sitne kapljice vode ili ledene kristaliće. Ponovo nastaju oblaci. A kada se steknu odgovarajući uslovi – ponovo imamo padavine.

I tako se putovanje nastavlja!

Voda, dakle, ne putuje samo između mora i oblaka. Ona može prolaziti kroz atmosferu, okeane, mora, rijeke, jezera, zemljište, podzemne vode, snijeg, led i živi svijet.

I ono što je posebno zanimljivo jeste da voda ne mora uvijek slijediti isti put.

Jedna kapljica može pasti kao kiša i odmah oteći u potok. Druga može prodrijeti duboko u zemlju. Treća može biti upijena kroz korijen biljke. Četvrta može ostati zarobljena u snijegu ili ledu.

Neke vode mogu relativno brzo nastaviti put, dok druge mogu biti zadržane veoma dugo.

Zato kruženje vode nema pravi početak ni kraj. Možemo početi pričati o njemu od oblaka, mora, rijeke, biljke ili podzemne vode – ali voda će uvijek nastaviti svoje putovanje.

Zašto je Zemlja Plava planeta?

Dragi mali ABC naučnici, kada Zemlju pogledamo iz svemira, veliki dio njene površine prekriven je vodom. Zato je često nazivamo Plavom planetom.

Ali voda nije samo ono što vidimo u morima i okeanima. Ogromne količine vode nalaze se i u ledu i snijegu, pod zemljom, u jezerima i rijekama, u atmosferi i živim organizmima.

Sve te vode dio su velikog sistema koji neprestano mijenja svoja mjesta i oblike. I zato možemo reći da je Zemlja planeta na kojoj voda neprestano putuje.

Možda je baš kapljica koju danas gledamo kako pada s neba nekada bila dio oblaka, rijeke, jezera, mora, ledenjaka ili neke biljke.

A gdje će završiti sutra?

Možda u rijeci. Možda u moru. Možda u novom oblaku. A možda – baš u jednoj drugoj priči koju ćemo tek ispričati.

Put kapljice vode nema početak ni kraj. To je veliki prirodni kružni put koji traje neprestano.

A sada da izgovorimo koju riječ i o veličanstvenoj rijeci Bosni!

Negdje visoko, iznad naše zemlje, voda je bila oblak. Sunce ju je podiglo iz mora, vjetrovi odnijeli na kontinente, a kiša ih je spustila na planine i šume.

Jedna kap je krenula svojim putem...Kroz stijene i podzemlje, stigla je do Vrela Bosne, podno Igmana.

Tu se rađa Bosna, rijeka po kojoj je naša domovina dobila ime.

Od izvora, voda polahko kreće prema Sarajevu. Teče kroz ravnice i doline i pored rijeke i prima svoje pritoke. I postaje sve veća i veće.

Bosna teče kroz srce zemlje. Kroz gradove Visoko, Kakanj, Zenicu, Žepče, Maglaj, Doboj, Modriču… I sve dok ne stigne do svog velikog susreta sa Savom kod Bosanskog Šamca. A Sava će je dalje odvesti prema Dunavu...

Dakle, Bosna, a potom Sava, Dunav, Crno more, Svjetski okeani…

I ponovo krenuti prema Bosni

I onda će Sunce ponovo zagrijati tu vodu.

I isparit će je. I postati para. I popeti se plavetnilo nebesko. I pretvoriti se u oblak. I možda će jednog dana, baš ta ista voda, ponovo pasti kao kiša na Igmanu, Bjelašnici, Prenju ili nekoj drugoj bosansko-hercegovačkoj planini.

A ima ih, hvala Bogu, posvuda u tom kraju i cijeloj domovini Bosni i Hercegovini.

I ponovo krenuti prema Bosni.

Zato je rijeka Bosna više od rijeke!

Ona je živa veza između neba, Zemlje, planina, šuma, ljudi i mora… Od jedne kapljice u oblaku, preko Vrela Bosne, do Save i Dunava, voda ne poznaje granice.

A rijeka Bosna, tiha i dostojanstvena, nosi svoju priču kroz cijelu Zemlju. Ili Državu. Našu domovinu Bosnu i Hercegovinu!

“Rijeka Bosna je riječna Ljepotica. Ima svoju Pjesmu i svoju Priču. Čak i svoj nesvakidašnji Hod. Uz sve to, Biser je na putovanju diljem dunjaluka. I rijeka, koja ima svoju vječnu priču. I svoju trajnu “Biser Dušu!”

Do nove priče o novim tajnama nauke, srdačno vas pozdravljamo u svim školskim klupama ove naše šarene planete!