Dragi ABC Deovci, jeste li se ikada zapitali kako je izgledala Bosna i Hercegovina prije nekoliko decenija?
Znate li da su se u našoj domovini nekada proizvodili automobili, avioni, helikopteri, motori, televizori, frižideri, namještaj, obuća, odjeća, hrana, kablovi, pa čak i ogromna industrijska postrojenja koja su završavala širom svijeta?
Ako se na trenutak vratimo u nekadašnje, zlatno industrijsko doba Bosne i Hercegovine, pred nama će se otvoriti priča o velikim fabrikama, hiljadama radnika, vrijednim majstorima, inženjerima i brojnim proizvodima. Bila je to zemlja u kojoj se mnogo toga stvaralo, proizvodilo i izvozilo. Bosanskohercegovačka industrija imala je izuzetno značajno mjesto u privredi nekadašnje Jugoslavije. Posebno je bio razvijen metaloprerađivački sektor, koji je 1990. godine učestvovao sa čak 30 posto u društvenom proizvodu Bosne i Hercegovine. Među najpoznatijim i najvećim industrijskim sistemima bili su Energoinvest, Soko, UNIS, RMK, Zrak, Rudi Čajavec, Famos, BNT, IAT i mnoge druge fabrike. Svaka od njih imala je svoje proizvode, posebne proizvodne programe i radnike koji su svojim znanjem i vještinama stvarali proizvode poznate i izvan granica naše domovine.
Krenimo od automobila!
Znate li da se u Sarajevu nekada proizvodio čuveni Volkswagen Golf? Da, upravo tako! U fabrici TAS (Tvornica automobila Sarajevo), osnovanoj 1969. godine, proizvodili su se Volkswagenovi automobili, među kojima su bili Golf prve i druge generacije. U različitim periodima proizvodnog programa sastavljali su se i drugi modeli, uključujući Jettu i Caddy, a prije toga i legendarna Volkswagenova Buba. Golf je postao jedan od najprepoznatljivijih industrijskih simbola Sarajeva. Fabrika je u svojim najboljim godinama proizvodila desetine hiljada vozila godišnje! Zamislite samo koliko je ljudi bilo potrebno da bi se proizveo toliki broj automobila – od radnika na proizvodnim trakama, preko majstora i tehničara, do inženjera i stručnjaka različitih zanimanja.
Ali automobili nisu bili jedina vozila koja su se proizvodila u našoj domovini.
U Hrasnici, nadomak Sarajeva, nalazio se Famos, veliki industrijski sistem poznat po proizvodnji dizel-motora za kamione i autobuse, mjenjača, transmisija, dijelova motora, mašinskih sklopova i drugih komponenti za teška vozila. Famos je imao razgranat proizvodni sistem, sa fabrikama na više lokacija u Bosni i Hercegovini, a njegovi proizvodi bili su namijenjeni domaćoj i inostranoj automobilskoj industriji.
Kud ćemo dalje?
Zamislite, dragi ABC Deovci, da su se u Bosni i Hercegovini proizvodili i avioni, helikopteri i različite vrste vazduhoplovne opreme! U Mostaru se nalazila velika vazduhoplovna industrija SOKO, osnovana 1950. godine. Bila je to jedna od najvažnijih fabrika za proizvodnju aviona na prostoru nekadašnje Jugoslavije. U njenim pogonima proizvodili su se različiti tipovi aviona, a među najpoznatijima su bili „Soko 522“, „G-2 Galeb“, „J-21 Jastreb“, „G-4 Super Galeb“ i „J-22 Orao“.
To su imena koja i danas podsjećaju na jedno posebno poglavlje domaće industrije i vazduhoplovstva. Zanimljivo je da su u proizvodnji aviona učestvovali brojni stručnjaci različitih zanimanja, od konstruktora i inženjera do preciznih mehaničara i drugih radnika. SOKO nije bio jedini važan dio ove industrijske priče. U Bosni i Hercegovini proizvodili su se i kablovi, transformatori, električna oprema i različiti dijelovi potrebni za rad velikih industrijskih i energetskih sistema.
Kada govorimo o velikim industrijskim sistemima, nemoguće je zaobići sarajevski Energoinvest.
Ova kompanija bila je jedan od najpoznatijih privrednih simbola Bosne i Hercegovine, ali i nekadašnje Jugoslavije. U njenim fabrikama i pogonima proizvodili su se izolatori, oprema za hidroelektrane i termoelektrane, trafostanice, dalekovodni sistemi, kablovi, transformatori i različita procesna i industrijska oprema. Energoinvest je poslovao na više od dvadeset tržišta, a 1987. godine ostvario je promet od približno milijardu američkih dolara i zapošljavao oko 42.000 radnika, prema podacima koji se navode o njegovom poslovanju u tom periodu. Njegovi proizvodi i projekti stizali su u različite dijelove svijeta, od Meksika do Malezije. Nisu to bili samo pojedinačni proizvodi, nego veliki energetski projekti koji su pomagali u izgradnji infrastrukture i snabdijevanju električnom energijom u brojnim državama. Zamislite koliko je znanja, rada i organizacije bilo potrebno da jedna kompanija iz Sarajeva realizuje tako velike poslove na različitim kontinentima! Sarajevo je imalo i fabriku Zrak, poznatu po proizvodnji optičkih instrumenata i precizne opreme. U njenim pogonima izrađivali su se nišani, daljinomjeri, optički uređaji, precizni mehanički dijelovi i posebni mjerni instrumenti.
Draga ABC Djeco, to je bio dio veoma razvijenog sarajevskog metaloprerađivačkog i precizno-mehaničkog sektora. Za izradu takvih uređaja bili su potrebni veliko znanje, preciznost, posebne mašine i veoma stručni radnici.
Možda će vas iznenaditi podatak da je Bosna i Hercegovina imala i vlastitu elektronsku i računarsku industriju. Jedno od poznatih imena bilo je banjalučko preduzeće Rudi Čajavec, koje je proizvodilo televizore, radio-aparate, elektronske uređaje, industrijsku elektroniku, komunikacijsku opremu i različite elektronske sklopove. U Sarajevu je djelovao i IRIS, a razvijali su se i računarski sistemi i informatička tehnologija, posebno u okviru Energoinvesta. Dakle, nije se proizvodila samo klasična industrijska roba. U našoj zemlji razvijale su se i domaće računarske tehnologije, elektronski uređaji i oprema koja je u to vrijeme predstavljala veoma značajan tehnološki napredak. U Bosni i Hercegovini proizvodili su se i alatni strojevi, industrijske mašine, pumpe, kompresori, kotlovi, turbine i njihovi dijelovi, industrijski alati, metalne konstrukcije i oprema za fabrike. Veliki industrijski sistemi poput UNIS-a, Famosa, Energoinvesta, BNT-a i IAT-a predstavljali su važnu osnovu takve proizvodnje.
Posebno mjesto zauzimala je i namjenska industrija, odnosno proizvodnja različite vojne i vazduhoplovne opreme. Bosna i Hercegovina bila je jedno od važnih središta namjenske industrije nekadašnje Jugoslavije. Među poznatim preduzećima izdvajali su se Pretis iz Vogošće, Zrak iz Sarajeva, Soko iz Mostara, BNT iz Novog Travnika, Igman iz Konjica i Famos iz Sarajeva, odnosno Hrasnice. U ovim fabrikama proizvodile su se različite vrste vojne i vazduhoplovne opreme, municije, optičkih uređaja i mašinskih sklopova. Bio je to veoma značajan industrijski sektor koji je zapošljavao veliki broj ljudi i zahtijevao posebna tehnička znanja.
A sada prelazimo na nešto što vjerovatno svi dobro poznajete – namještaj!
Jedan od najvećih drvoprerađivačkih sistema bio je Šipad. Ovaj veliki privredni sistem imao je brojne fabrike i proizvodne pogone, a proizvodni program bio je zaista impresivan. Proizvodili su stolove, stolice, ormare, spavaće sobe, kuhinjski i kancelarijski namještaj, građevinsku stolariju, furnir, ivericu i mnoge druge proizvode od drveta. Bosanskohercegovački namještaj bio je poznat i izvan naše domovine. Izvozio se na brojna inostrana tržišta, pa čak i u Sjedinjene Američke Države! Zahvaljujući bogatstvu šuma, tradiciji obrade drveta i znanju domaćih majstora, drvna industrija imala je veoma važnu ulogu u privrednom razvoju Bosne i Hercegovine.
Posebno razvijena bila je i obućarska industrija. Među poznatim fabrikama i privrednim sistemima izdvajali su se Borac iz Travnika, Aida iz Tuzle i Kombiteks iz Bihaća. U njima su se proizvodile različite vrste obuće – od svakodnevnih cipela i radne obuće do sportske obuće i kožne galanterije.
A kada smo već kod odjeće, ne smijemo zaboraviti ni tekstilnu industriju!
U bosanskohercegovačkim fabrikama proizvodili su se odijela, košulje, pantalone, kaputi, jakne, radna odjeća, trikotaža, čarape i različite vrste tkanina. Među poznatim tekstilnim sistemima bili su Borac iz Travnika, Alhos iz Sarajeva, Sana iz Sanskog Mosta, Kombiteks iz Bihaća i mnogi drugi. To znači da su se u našoj zemlji proizvodili brojni odjevni predmeti koje su ljudi svakodnevno nosili. Od sirovina i tkanina do gotovih proizvoda, veliki dio proizvodnog procesa odvijao se upravo u domaćim fabrikama.
A sada nešto što će posebno zanimati ljubitelje dobre hrane!
Jedan od najpoznatijih prehrambenih sistema bio je Agrokomerc iz Velike Kladuše. Ova kompanija proizvodila je paštete, mesne prerađevine, majoneze, kekse, različite prehrambene i konditorske proizvode, kao i proizvode od voća i povrća. Agrokomerc je bio poznat po velikom broju proizvoda i razvijenoj proizvodnji, a njegovo ime prepoznavao je veliki broj potrošača. Važno mjesto u prehrambenoj industriji imao je i UPI iz Sarajeva, kao i Hepok iz Mostara. U Bosni i Hercegovini proizvodili su se različiti prehrambeni proizvodi, sokovi i vina, a domaća prehrambena industrija obuhvatala je brojne fabrike i pogone širom zemlje.
Znate li da se u Bosni i Hercegovini proizvodilo gotovo sve što je bilo potrebno za izgradnju kuća, zgrada, puteva i velikih građevinskih objekata?
Naša zemlja imala je razvijenu proizvodnju cementa, kreča, cigle, crijepa, betonskih elemenata, prefabrikovanih konstrukcija i asfalta. Jedan od poznatih primjera bila je Fabrika cementa u Lukavcu, čija industrijska tradicija seže duboko u prošlost. Njeni proizvodni kapaciteti bili su veći od 900.000 tona cementa godišnje. To je zaista velika količina! Cement je važan građevinski materijal koji se koristi u izgradnji puteva, mostova, kuća, škola i brojnih drugih objekata.
A kada govorimo o velikim industrijskim centrima, ne možemo zaobići ni Zenicu.
Ona je bila jedan od najvažnijih metalurških centara, poznat po proizvodnji sirovog željeza, čelika, limova, profila, šina, konstrukcijskog čelika i različitih valjanih proizvoda. Čelik iz velikih metalurških postrojenja koristio se u građevinarstvu, industriji, proizvodnji mašina i brojnim drugim djelatnostima.
Bosna i Hercegovina oduvijek je bila poznata po velikom šumskom bogatstvu. Upravo su šume predstavljale važnu osnovu za razvoj drvne industrije. Pored namještaja, proizvodili su se građevinska građa, grede, daske, furnir, iverica, paneli, vrata, prozori i montažne kuće. Veliki drvoprerađivački centri nalazili su se u Zavidovićima, Sarajevu, Živinicama, Banjoj Luci, Drvaru, Foči, Ključu, Šipovu, Tesliću i drugim gradovima. U ovim sredinama radile su fabrike koje su prerađivale drvo i pretvarale ga u različite proizvode za domaće i inostrano tržište.
Industrijska proizvodnja nije se zaustavljala samo na metalima, drvetu, tekstilu i hrani.
U našoj domovini razvijala se i hemijska industrija. Proizvodili su se različiti deterdženti, sapuni, boje, lakovi, hemikalije, industrijska ulja, plastika i proizvodi od gume. Zanimljivo je da je i Mostar imao svoju fabriku sapuna. Nakon Drugog svjetskog rata, tokom 1940-ih godina, nastala je fabrika „Astro“, koja se bavila proizvodnjom sapuna. Bili su to proizvodi koji su se koristili u svakodnevnom životu, domaćinstvima, fabrikama i različitim privrednim djelatnostima.
I na kraju, ne smijemo zaboraviti proizvode koje danas gotovo svako domaćinstvo ima!
U Bosni i Hercegovini proizvodila se i roba široke potrošnje, odnosno različiti proizvodi namijenjeni svakodnevnom životu. Među njima su bili frižideri, štednjaci, električni uređaji, radio-aparati, televizori, mali kućanski aparati i električne komponente. Dakle, nekada su se u našoj zemlji proizvodili i brojni uređaji koje danas svakodnevno koristimo u svojim domovima.
Dragi naši ABC Dječaci i Djevojčice, ako bismo pokušali nabrojati baš sve proizvode i fabrike koje su nekada postojale u Bosni i Hercegovini, vjerovatno bi nam za to trebalo mnogo, mnogo stranica! Ova priča zapravo pokazuje koliko je naša domovina imala razvijenu industriju, koliko je različitih zanimanja postojalo i koliko je ljudi svojim radom učestvovalo u stvaranju proizvoda koji su putovali širom svijeta. Posebno je zanimljiv podatak da je Energoinvest, prema vlastitim podacima, realizovao projekte u čak 105 zemalja svijeta. U okviru tih projekata izgrađene su desetine hiljada kilometara dalekovoda i hiljade trafostanica. To znači da su znanje, rad i proizvodi nastali u Bosni i Hercegovini stizali na različite kontinente i pomagali u razvoju brojnih zemalja.
Zato, kada danas čujete imena nekadašnjih fabrika kao što su Energoinvest, Soko, Famos, UNIS, Šipad, Zrak, Čajavec, Agrokomerc ili Pretis, sjetite se da iza svakog od tih imena stoji posebna priča o ljudima, njihovom radu, znanju, kreativnosti i proizvodima.
A možda će neko od vas, dragi ABC Deovci, jednog dana postati inženjer, konstruktor, naučnik, dizajner ili uspješan proizvođač i pokrenuti neku novu fabriku po kojoj će Bosna i Hercegovina ponovo biti poznata širom svijeta!
Do našeg narednog susreta – želimo vam svako dobro!