LJEPOTE SARAJEVA
OLIMPIJSKI GRAD – JUČER, DANAS, SUTRA - I VJEČNO!
Počećemo današnju priču i završiti na sličan način. Vjerovali ili ne, ali, tokom ove godine, sarajevska Baščaršija će biti proglašena novim Blagom evropske filmske kulture! Da, dobro ste pročitali – bićemo, dakle, ucrtani na mapu najvažnijih filmskih lokacija na Starom kontinentu!
Šta dobivamo time, pitate se kao i mi? I kako da baš naša slavna Baščaršija dobije ovakvu lentu? Evo i odgovora iz Udruženja Filmskih radnika: Jer je baš na Baščaršiji snimljeno više od DVADESET /20/ BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH I STRANIH FILMOVA!
Kako onda da ne budemo sretni?! Očito, to prelijepo bosansko-hercegovačko graditeljsko zdanje, naša Baščaršija, priključuje se eto četrdeset i jednoj evropskoj filmskoj lokaciji!
Ovim priznanjem Evropska filmska akademija slavi značajna mjesta za evropsku kinematografiju, od posebnog- historijskog značaja, koja treba održavati i štititi, ne samo naše, nego i generacije koje dolaze! Čestitamo ti, Baščaršijo naša! Sarajevo je bilo, jeste i biće grad ljepote! Desetak muzeja. Sebilj, što u prijevodu znači:„Zgrada na putu - u kojoj ima vode, rode.“ Stotine česmi. Brojni popločani sokaci. Prelijepi objekti i građevine…Rijeke i mostovi, planine prekrasne…I dobri ljudi….
Imalo je Sarajevo još nekoliko desetina sebilja, ali, njih su progutali veliki požar iz 1697. godine i piroman i ubica Savojski. Tri puta je Sebilj renoviran: 1981, 1984. i nakon surove agresije nad našim olimpijskim gradom i njegovim žiteljima. Poput Sebilja, i Trebevićka žičara ili Uspinjača je obnovljena. Godine 1959. godine njena polazna stanica i visinska razlika iznosila je petsto metara, pošto se polazna stanica nalazila na 583 metara nadmorske visine. Tadašnji prvobitni sistem imao je pedeset kabina. U svaku od njih sjelo je po četvero putnika. Vožnja do Trebevića trajala je dvanaest minuta. Pa potom opet palikuće uništiše svo to dobro, koje do temelja izgorje. Pa opet - 2018. godine neimari napraviše novu Uspinjaču i Žičaru i tako vratiše svoj raniji sjaj i - “Trebević je ponovno sišao u grad”!
Današnja žičara ima trideset tri kabine, sa po deset mjesta, kapaciteta hiljadu i dvjesto putnika na sat. Danas se na Trebević stiže za sedam i po minuta! Lokalnom stanovništvu cijena iznosi šest, a za strance dvadeset konvertibilnih maraka. Ako su, uz ostalo, Sebilj i Žičara simboli Bašaršije, onda je Begova džamija simbol starog jezgra grada. Okružena je sa sve četiri strane uskim uličicama, punim zanatskih prodavnica i smatra se jednim od najboljih primjera Osmanskog arhitektonskog stila na Balkanu. Uz to, ovdje su podignuti brojni kulturno - istorijski objekti, te originalne freske i mozaici. Očito, Begova džamija važan je kulturni i duhovni centar za muslimansku zajednicu Bosne i Hercegovine.
Sarajevo ima i Tunel spasa, koji je otvoren za posjetioce.
Tokom opsade Sarajeva, 1992 – 1995, izgrađen je u najtežim uslovima. Spajao je područje pod opsadom u gradu, sa slobodnom zonom, i služio kao glavna ruta za uvoz hrane, medicinske opreme i oružja. Time je omogućeno preživljavanje stanovništva. Smatra se simbolom otpora i izdržljivosti napaćenog stanovništva! U ovom kompleksu je i muzej, kao i multimedijalna sala, koji privlače brojne turiste iz svih krajeva svijeta.
Sarajevo ima jedan od najneobičnijih, ali i najtužnijih muzeja na balkanskim prostorima. Muzej ratnog djetinjstva i brojni izloženi eksponati i tragovi, ostavili su neuništive tragove na licu olimpijskog grada. Ova muzejska postavka svojevrsni je podsjetnik na burne godine agresorskog uništavanja grada Sarajeva. Muzej je bio i biće vječno prepoznatljiv po tome diljem svijetu. Ima petsto eksponata i bavi se, uz ostalo, i istraživačkim radom, te predstavlja jednu zaokruženu priču o jednom vremenu i stradanju građana ovog znamenitog grada.
Na tromeđi Ulica Maršala Tita, Ferhadije i Mula Mustafe Bešeskije, grije nas Vječna vatra, koja neprestano gori u znak sjećanja na žrtve Drugog Svjetskog rata, ali i podsjeća nas na Jedinstvo i Solidarnost. Simbol Sarajeva su i nadaleko poznati i ukusni baščaršijski ćevapi i pite, koji, sa svih strana ovog grada, mirišu iz brojnih ćevabdžinica i buregdžinica. Tri su najpoznatije. Ćevapdžinica “Kod Želje”, zatim kod “Ferhatovića” - po sarajevskom fudbalskom velikanu Hasetu Ferhatoviću, te “Ćevapdžinica kod Hodžića”, kod “Mrkve” i “Zmaj” i brojni drugi, širom ovog velikog i nepreglednog grada.
Ističu se, u posljednje vrijeme, i brojni restorani, među kojima i onaj na “Četiri sobe gospođe Safije”. S’ druge strane, u Čajdžinici “Džirlo” ponudiće vam čak pedeset i tri vrste čaja, a ako svratite u restoran “Dveri” dobri znalci tvrde da “…ko dođe kao gost, obavezno se vraća kao prijatelj”, jer “Dveri”, kažu, nude veliku lepezu autentičnih bosanskih jela, od pogača, preko pura i ostalih jela, do bifteka, gulaša i vegetarijanskih jela”.
A, nakon svih tih sarajevskih aščinica, ćevapdžinica i restorarana, uhvatite se ilidžanskih fijakera, i krenite Alejom, prema Vrelu Bosne! Nećete zažaliti, jer, tamo vas, uz sve drugo, očekuje i izvorište prelijepe rijeke, koja nosi ime Bosne ponosne! U podnožju planine Igman, u blizini Velike aleje na Ilidži i izletišta Vrelo Bosne, nalazi se vila Stojčevac. Bilo je to nekada najpoznatije izletište, u ovom dijelu grada. Pohodili su ga decenijama građani Sarajeva, obilježavajući Prvi maj. Stojčevac je, kažu, bio i ostao okružen čak sa sedamdeset i tri izvora prirodne vode!
Oprostite – a gdje to ima još? Naravno, nigdje - do u Sarajevu! Nažalost, u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i njen glavni grad, znameniti Stojčevac je urušen i na vječnom čekanju…
Historičari tvrde da su nakon napada na Sarajevo palikuće Eugena Savojskog 1697. godine, došli do spoznaje da je tamošnja Mala tvrđava, koja se nalazila na mjestu gdje je kasnije izgrađena Bijela tabija, nedovoljna za odbranu grada, ”…pa je bosanski namjesnik Gazi Ahmed-paša Rustempašić Skopljak, 1729. godine, započeo sa gradnjom bedema oko Vratnika. Na krajevima odbrambenog zida izgrađeno je pet bastiona, od kojih je jedan od njih bio Vidikovac Žuta tabija, koji je dobio ime po žutom kamenu”, i odatle se, za Ramazan, ispaljuju topovska đula.
I, tako, hodeći od jednog, do ko zna kojeg sarajevskog graditeljskog bisera, susrešćete se sa mjestom gdje se, kako kažu političari, u ulici Ferhadija, u srcu grada, susreću istočnjačka i zapadnjačka kultura, pod natpisom “Sarajevo Meeting od cultures”.
I, tako i jeste!
“…Sarajevo je zaista to što jeste – spoj modernog i tradicionalnog, spoj različitosti, vjera, nacija i običaja. Ako stanete na ovu tačku, i okrenete se na jednu stranu, čeka vas ono Sarajevo koje ima osmanski uticaj…Čajdžinice, džezve, dućani i zanatske radnje, a sa druge strane, moderno Sarajevo, koje živi duh ovdašnjeg vremena. Zato ga toliko i volimo – jer je toliko različito, a naše - uglas vele Sarajlije!
U nastavku našeg sarajevskog putešestvija, da vam objasnimo zašto naš glavni grad mnogi zovu evropskim Jerusalemom…To je logično, obzirom da se u užem centru grada prepliću kulture i religije, katedrale, džamije, crkve i sinagoge. Katedrala srca Isusova sagrađena je 1889.godine i u njoj se nalazi grobnica vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Štadlera. Spomenik na ulazu u Crkvu postavljen je papi Ivanu Pavlu Drugom. Kao novinar, izbliza sam 1997. godine pratio nezaboravnog Papu i izvještavao sa njegovog veličanstvenog boravka u Katedrali i na Stadionu “Koševo”, u srcu Sarajeva. Tu, u blizini, nalaze se Saborna crkva Presvete Bogorodice, Sinagoga Aškenazi i Begova džamija.
Krajem Devetnaestog stoljeća Austrougari su izgradili zgradu veleljepne Vijećnice, koju je agresorska vojska zapalila. Izgorjelo je orgromno književno blago i desetkovana slavna Vijećnica, koja će ubrzo potom biti obnovljena. Eno je – sija iza Miljacke, zagledana u Trebević odakle je i zapaljena.
Na lijevoj strani Miljacke nalazi se Inat kuća, koja je od 1997. godine pretvorena u nacionalni restoran. Ispred kuće stoji natpis:” Bila sam na onoj strani, ali pređoh ‘vamo iz inata”! Tu, na sedam starih sarajevskih mostova, što su premošćivali Miljacku, danas su ostala samo tri: Šeher – Ćehajina , Latinska i Kozija ćuprija.
- Svaka posjeta Sarajevu donosi mi nešto što prije nisam vidio, kao da dolazim u neki drugi grad koji stalno raste. Zaista se mnogo radi na gradnji i modernizaciji Sarajeva. Za mene je Sarajevo najljepši grad na svijetu, kojem se stalno vraćam i u kojem se najljepše osjećam – kazao je jednom prilikom jedan od naših najboljih nogometaša svih vremena Edin Džeko.
Prije dvadesetak godina poznati Svjetski turistički vodič Lonely Planet svrstao je Sarajevo na četrdeset treće mjesto najljepših gradova svijeta, a u decembru 2009. Sarajevo je izabrano među deset svjetskih gradova, koje vrijedi posjetiti u 2010. godini.
Prema anketi koju je sproveo sajt Booking.com, u kojoj je učestvovalo preko pedeset hiljada turista, Sarajevo je uvršteno na visoko sedmo mjesto među deset najpopularnijih svjetskih destinacija za kušanje lokalnih kulinarskih specijaliteta, u 2018. godini.
Turizam u gradu na Miljacki fokusiran je na istorijskom, vjerskom, kulturnom i segmentu zimskih sportova. Na njegovoj periferiji nalazi se mnogo parkova, šetališta i izletišta. Veliki park je najveća zelena površina u centru grada, a Park Hastahana je popularno mjesto za relaksaciju u naselju Marijin Dvor. Ističu se i parkovi Betanija, Barice i Riva, a od šetališta najpoznatije je Vilsonovo šetalište, koje se “osmjehuje” s desne obale rijeke Miljacke, kao i Velika aleja, koja povezuje Ilidžu sa Vrelom Bosne. U njegovoj okolini nalaze se mjesta odakle se pruža izvrstan panoramski pogled na Sarajevo. Takav je, recimo, Avaz Twist Tower, restoran Park Prinčeva, Vidikovac na Trebeviću i Žuta/Bijela Tabija na Vratniku.
Bottom of Form
Saborna crkva Presvete Bogorodice najveća je pravoslavna bogomolja u Sarajevu. Kamen temeljac postavljen joj je 1863. godine, a gradnja je potpuno dovršena 1874. godine. Sinagoga Aškenazi treća je po veličini na Starom kontinentu, koja je izgrađena daleke 1902. godine. Obnovljena je 1933. godine. Nalazi se nedaleko od Latinske ćuprije i Drvenije, a autor je znameniti graditelj Karl Paržik, autor brojnih zgrada u našem glavnom gradu.
Vodimo vas sada i do Olimpijskog muzeja Bosne i Hercegovine, koji je otvoren 1984. godine. Tokom rata zgrada Muzeja je zapaljena i uništeni su brojni vrijedni eksponati. Spašeni eksponati ponovno su postavljeni u novom Olimpijskom muzeju, 2004. godine, u vrijeme obilježavanja Dvadesete godišnjice najboljih Zimskih olimpijskih igara svih vremena– ovih naših, sarajevskih i bosansko-hercegovačkih…
Godine 2019. ugledni američki list Huffington Post uvrstio je Sarajevo među deset najljepših gradova na svijetu! Očito, ono što čini ovaj grad prelijepim je burna prošlost i, nadamo se, svijetla budućnost. Kažu, da je u toj anketi rečeno kako je od Sarajeva ljepši jedino Zanzibar u Tanzaniji…….
Vrijeme je i za treći - završni blok!
U Sarajevu je od 25. do 27. aprila ove 2024. godine organizovana velika turistička manifestacija – Međunarodni sajam turizma "SARAJEVO TRAVEL FEST - Destination festival".
Nesporno da je Skenderija arhitektonski dragulj, ali i mjesto gdje se prepliću historija, umjetnost i sjećanja generacija...
Jedan od načina promocije Sarajeva i Bosne i Hercegovine u zadnjih nekoliko godina su prezentacije u raznim zemljama svijeta. I ove godine posjetili su nas predstavnici većeg broja zemalja, koji su predstavili svoje destinacije.
Festival je podržalo Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, a ministar Zlatko Mijatović je rekao da je turizam “najbrže rastuća grana u Kantonu Sarajevo”.
- Mi ulažemo u ovu infrastrukturu, te planiramo naše investicije i događaje u narednom periodu uz, i u Skenderiji. Samo za ovaj događaj, Ministarstvo privrede, odnosno Vlada Kantona Sarajevo, izdvojila je više od 800 hiljada konvertibilnioh maraka za poboljšanje infrastrukture sajamskog turizma, pojasnio je Mijatović, a Samir Avdić, zamjenik gradonačelnice Grada Sarajeva, kazao je da je Sarajevo definitivno - olimpijski grad!
- Jedna smo od najpoželjnijih turističkih destinacija, kaže gospodin Avdić i dodaje da su Grad Sarajevo posjetili do sada turisti iz devedeset država svijeta, a Ahmet Egrlić, potpredsjednik Vanjsko-trgovinske komore BiH, tvrdi da ova institucija radi značajne projekte iz oblasti turizma.
-Turizam ne može bez ozbiljne promocije, ne može bez ovakvih sajamskih manifestacija. Ovaj sajam bio je prilika da se na najbolji način predstave potencijali Bosne i Hercegovine, ali i da se naši turistički radnici umrežavaju sa drugim turističkim zajednicama i organizacijama iz cijelog svijeta", dodao je Egrlić.
Svakoga dana, u svakom pogledu, napredujemo sve više.
