ZEMLJACI I VANZEMALJCI
Ne znam da li znate, dragi ABC dječaci i djevojčice, da je ruski astronaut i pilot Jurij Aleksejević Gagarin, bio prvi čovjek koji je poletio u svemir 1961. godine i da su pet godina kasnije, u svemirskom programu Apoloa, Amerikanci počeli realizirali svemirske programe i na taj način testirali pogonske rakete, koje će kasnije poletjeti u svemir. Ukupno je bilo jedanaest misija Amerikanaca sa ljudskom posadom. Jedanaestim Apolom na Mjesec, 1969. godine, upravljali su zapovjednik Neil Armstrong i njegove kolege Michael Collins i Buzz Aldrin.
Dobro se sjećam, bio sam tada već zreli momak. Jedini televizor u mom selu imao je te davne 1971. godine naš trgovac Meho. Tih godina redovno smo, u ranu zoru, pješačili u preduga dva kilometra do njegove kuće, koja je bila krcata komšijama iz svih okolnih sela. Pamtim, kod Mehe smo pratili spuštanje Apoloa na Mjesec, odnosno prvi Mjesečev modul, koji je sletio na površinu Mjeseca te daleke 1969. godine,a potom dvije godine docnije i nezaboavni bokserski meč slavnog Muhameda Allija i Džo Frejzera.
Mehina kuća je dugo bila naše kazalište!
Takođe, ne znamo da li znate da su u prvobitnu priču Neila Armstronga i njegovih saradnika povjerovali milioni ljudi na majci Zemlji, da bi, koji dan ili mjesec kasnije, u to posumnjao izvjesni Amerikanac Bill Kaysing. On je prvi iznio teoriju zavjere, tvrdeći da se u okviru programa Apollo “nikada nije desilo slijetanje satelita na Mjesec”! Gospodin Kaysing tvrdio je da je tu navodnu “izmišljotinu” izvela tadašnja američka vlada!
Naš Meho, kod kojeg smo gledali te čudesne televizijske prizore, nije se slagao sa gospodinom Kaysingom i zamalo nije otputivao u Ameriku da im to on svojeručno u brk kaže. Dugo, dugo je Kaysing tvrdio da postoje razne verzije teorije zavjere oko slijetanja satelita na naš najsjajniji “komšiluk”, u Mjesečevoj “avliji”. Pomenuti gospodin napisao je i knjigu “Nikada nismo bili na Mjesecu: Prevara od trideset milijardi dolara”, zaključio je gospodin Kaysing!!!! U javnosti je tada, u više navrata, demantovana tvrdnja iz više izvora da je “obični knjižničar riješio tu opasnu dilemu”, misleći upravo na Kaysinga.
Jednom riječju, svojom knjigom on je pokrenuo lavinu raznih teorija zavjere….
Uz Kaysinga, sa sličnim tvrdnjama istupili su i zvaničnici Organizacije Flat Societyt Earth, koja je optužila NASU, tvrdeći da je “…Zemlja ravna ploča”, a najveći uticaj na širenje teorije zavjere bilo je kada je krajem sedamdesetih izišao znanstveno-fantastični film “Capricorn One”, s radnjom o lažiranju slijetanja na Mars, što je u javnosti potpirilo teorije koje je Kaysing začeo. Jesu li ikada astronauti sletjeli na mjesec ili nisu - pitanje je za Kaysinga i drugare, koji su ove tvrdnje obrađivali u vremenskom razdoblju 1957-1963.godina, ali ih iz NASE i Apolloa nisu ozbiljno shvatali… Od tada, Amerikanci su Apollom ukupno poslali dvadeset i četiri astronauta u atmosferu, a dvanaest ih je /navodno/ šetalo po Mjesečevoj površini!
Četrdeset godina kasnije, čak 25% Amerikanaca vjerovalo je da je ovaj historijski događaj bio – namješten! Pustićemo bivše i sadašnje istraživače da razvijaju svoja saznanja i njihove teorije o istinama i lažima.
U vrtlogu teorija zavjere i filmske fantastike, tema vanzemaljskih civilizacija i vanzemaljskih posjeta Zemlji oduvjek je intrigirala ljudsku maštu. Da bi istražili ovu temu, zaputili su se brojni istraživači na putovanje kroz vasionu, istražujući kako nauka i popularna kultura tretiraju ovu uzbudljivu priču. Njihov prvi korak vodio je istraživače kroz najnovija naučna istraživanja, u potrazi za životom u svemiru. Projekti, poput “Kepler teleskopa”, pružaju uvid u brojne egzoplanete, koje kruže oko zvijezda u našoj galaksiji. Prema NASI, samo u Mliječnom putu može postojati više od deset milijardi planeta sličnih Zemlji, potencijalnih preduslova za život.
Da li je život zaista moguć u tim udaljenim svjetovima?
Neki istraživači vjeruju da bi ekstremne uslove, poput onih na našim okeanima, gdje mikroorganizmi opstaju bez sunčeve svjetlosti, mogli pronaći i na drugim planetama. S druge strane, popularna kultura ima dugu istoriju špekulacija o vanzemaljskim posjetama Zemlji. Filmovi poput "Bliski susreti treće vrste" Stivena Spilberga i serijali, kao što su "Mali zeleni ljudi", reflektirali su našu fascinaciju mogućnošću susreta sa drugim civilizacijama. Ovi umjetnički prikazi često bude radoznalost i strah, dok istovremeno hrane maštu o mogućnosti da nismo sami u svemiru. Međutim, među špekulacijama o vanzemaljskim posjetama, postoje i teorije zavjere koje tvrde da su vlasti i naučnici skrivali dokaze o stvarnom kontaktu sa vanzemaljcima. Iako mnogi naučnici smatraju da su ove teorije bez osnova i da ipak ostaju dio kulturnog narativa.
Na kraju, pitanje vanzemaljskih civilizacija i njihovih posjeta Zemlji ostaje jedno od najzanimljivijih i najmisterioznijih pitanja našeg vremena. Dok nauka nastavlja tražiti odgovore na ovu temu, popularna kultura i teorije zavjere nastavljaju da hrane našu maštu i podstiču nas na razmišljanje o tome šta možemo pronaći u beskrajnom prostranstvu tolikih vasiona. Dakle, ostaje pitanje da li je ikada čovjek STVARNO vidio vanzemaljca i da li je vanzemaljac vidio nas, ovakve kakvi jesmo? Ko zna hoće li naša ili hiljade nadolazećih generacija, nastanjenih na majci Zemlji, ikada saznati gdje stanuju vanzemaljci i koliko kod njih košta kvadratni metar stana?
I da li će ikada vanzemaljci konačno pozvoniti na vrata Vašeg izvještača, to jest mene, osobno!
Ovo pitanje i njegov odgovor ostaje za generacije koje dolaze. Do tada, putovanje kroz vasionu nastavlja da nas inspiriše da istražujemo granice našeg znanja, mašte ili pak našeg neznanja…. U mom mikro-kosmosu sve je počelo sa Mehinim kazalištem i prvim televizorom, i još uvijek traje kao toplo sjećanje na neka davna lijepa vremena!
