IŠČEKUJUĆI POBJEDNIKE

Dragi naši ABC Dječaci i Djevojčice, u toku je historijsko Svjetsko nogometno prvenstvo 2026. koje se odvija u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama. Turnir je započeo 11. juna, a trajaće sve do 19. jula 2026. godine. U sportu rijetko kada jedan sudski zvižduk znači toliko mnogo. Kada je završena kvalifikaciona utakmica protiv Italije, a nakon epske drame sa penalima i kada je potvrđen novi plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, taj trenutak nije bio samo potvrda sportskog uspjeha — bio je podsjetnik na put dug više od jedne decenije. Put započet u Brazilu 2014. godine i nastavljen kroz godine u kojima je reprezentacija postala više od tima, a navijači više od publike. Bosna na svjetskim turnirima priča svoju priču o intenzitetu strasti i ljubavi prema sportu i domovini. O kratkim, ali snažnim pojavama na najvećoj sceni, koje ostavljaju dublji trag nego što bi to sugerisale brojke, pogotovo sportske!

Krenimo redom dragi naši ABC navijači baš od Brazila i te davne 2014-te...

Prvi Mundijal ostaje temelj kolektivnog pamćenja i brušenja prve emocije na svjetskoj sceni. U Brazilu je Bosna i Hercegovina odigrala tri utakmice pred više od 163.000 gledalaca, uz prosjek od oko 54.000 po meču — brojke koje i danas pripadaju vrhu posjećenosti grupnih faza tog turnira. Maracana, Cuiaba i Salvador postali su simboličke tačke jednog sportskog buđenja. U duelu protiv Argentine, pred gotovo 75.000 ljudi, stigao je i prvi gol u historiji svjetskih prvenstava za Bosnu i Hercegovinu. Taj pogodak nije promijenio tabelu, ali jeste promijenio percepciju — da i mala fudbalska nacija može ostaviti trag na najvećem stadionu svijeta. Brazil 2014. godine bio je više od rezultata 1:2, 0:1 i 3:1. Bio je dokaz da se reprezentacija može mjeriti sa najvećima, i to u jednom specijalnom trenutku i sa jednom generacijom vrhunskih fudbalera.

BH Dijaspora na svim tribinama i geografskim širinama...

U godinama koje su slijedile, pokazalo se da Bosna i Hercegovina nema samo reprezentaciju, nego i globalnu publiku. Navijači nisu dolazili samo iz Sarajeva, Mostara ili Tuzle — dolazili su iz Berlina, Chicaga, Melbournea i Stockholma... Na svakom novom turniru ponavljala se ista slika: tribine na kojima se bosanske zastave broje u hiljadama, pjesme koje nadglasavaju domaće navijače i osjećaj da smo domaćini.... Fudbal je postao jedini trenutak u kojem se geografska udaljenost briše, a identitet postaje jedina valuta. I nema kusura!

2026 i turnir bez premca, Bosna među najboljima

ABC pobjednici samo da se zna da se Svjetsko prvenstvo 2026. godine prvi put igra u tri države i to SAD-u, Kanadi i Meksiku — i donosi najveći format u historiji: 48 reprezentacija, 104 utakmice i stadioni koji gotovo uvijek dostižu pun kapacitet. U tom i takvom globalnom okruženju Bosna i Hercegovina je ponovo našla svoje mjesto. Grupna faza donijela je četiri osvojena boda, pet postignutih golova i borbu koja je trajala do posljednjeg kola. Remi protiv Kanade u Torontu (1:1) pred 43.002 gledalaca otvorio je turnir u ritmu opreza i nade. Duel sa Švicarskom u Los Angelesu, pred više od 70.000 ljudi, pokazao je razliku između iskustva i ambicije (1:4), dok je pobjeda nad Katarom u Seattleu (3:1) vratila osjećaj da se priča još nije završila i da Bosna ide dalje istim žarom. U konačnom zbiru, tri utakmice pratilo je gotovo 180.000 gledalaca — prosjek od oko 60.000 po meču — što Bosnu i Hercegovinu stavlja u rang najgledanijih učesnika grupne faze. Ali važnije od brojki bio je utisak: reprezentacija koja ne dolazi samo da “odigra”, nego da ostane dio takmičenja do posljednjeg mogućeg trenutka.

Statistika koja ne objašnjava sve...

Na papiru, Bosna i Hercegovina na ovom turniru stoji kao tim sredine: pet postignutih golova, četiri osvojena boda, jedna pobjeda, jedan remi i jedan poraz u grupi. Ipak, statistika ne objašnjava ono što se dešavalo na tribinama i oko terena. Jer uz svaku brojku ide i druga slika — hiljade navijača koji putuju preko okeana, zastave koje se pojavljuju u gradovima gdje Bosna i Hercegovina nikada nije igrala, i osjećaj da reprezentacija ima publiku koja ne zavisi od rezultata.

I zato je ovo za BiH više od igre!

U suštini, priča Bosne i Hercegovine na svjetskim prvenstvima nije prava linija sportske historije. Ona je niz nezaobravnih scena od prvog gola u Brazilu, preko dijaspore koja pretvara svjetske stadione u “domaći teren”, pa do 2026. godine i novog pokušaja da se ostane među najboljima — zajednički imenitelj ostaje isti – BiH na Mundijalu nije samo reprezentacija. To je trenutak u kojem se jedna zemlja, rasuta po svijetu, na 90 minuta ponovo okuplja na istom mjestu.

I možda je upravo u tome njena najveća pobjeda — ne u tabeli, nego u činjenici da i dalje ima gdje da se vrati! Ovaj put kao i nebrojano puta u 1000 godina Bosna se vratila sebi, svojim gradovima, sokacima i mahalama, planinama i rijekama....

Dragi naši ABC Fanaticosi ma gdje bili, neka ovi trenuci zavijek ostanu zapisani da nikada nismo i nećemo biti otpisani.... Poljem se širi miris ljiljana.....Pardon svim poljima ove šarene planete širi se miris ljiljana...

A najljepše ovoj pjesmi pristaje Bosna i Hercegovina!

Podijelite: Facebook Twitter LinkedIn