EDIN - Draga djeco, dok se vi i vaši roditelji spremate da, kako - tako, obilježite ovu našu pandemijsko – korona - virusnu Novu godinu, ja i moj drug Zlaja evo danima pokušavamo odgonetnuti kako su se nekad slavile sve te silne nove godine.
ZLAJA – Listajući stare novine i lutajući po internetu doznadosmo ja i moj vrli drug Edin, da tradicija novogodišnjih dočeka na našim prostorima traje manje od jednog vijeka. Ko bi rek'o, ko bi rek'o...U bivšoj Jugoslaviji, ovaj praznik počeo se slaviti tek 1955. godine. Prosto da čovjek ne povjeruje...
EDIN – Novogodišnja slavlja su bila sve masovnija u drugoj polovini dvadesetog vijeka. Istina, krajem osamnaestog i početkom devetnaestog vijeka austrougarske vlasti i doseljenici iz drugih dijelova monarhije, počeli su kititi jelke i u našoj zemlji. Oblačile su se najljepše haljine i nova novcata odijela. Domaćice su na zajedničke svečanosti donosile i svoja najbolja jela i kolače.
ZLAJA – Upravo tako. Našao sam podatak Edo, da su recimo, prva novogodišnja slavlja u Bosni zabilježena tridesetih godina prošlog vijeka i to u hotelima koji su jedini imali “električno osvjetljenje”. Muzičari su mahom pjevali sevdalinke uz poneki šlager.
EDIN – A, znaš li Zlaja, kada su se pojavile prve novogodišnje čestitke...
ZLAJA – Pa, one su ušle u modu tridesetih godina prošlog vijeka. Čestitke su objavljivane u novinama, u kojima su trgovci i industrijalci javno čestitali Novu godinu poslovnim prijateljima.
EDIN – U pravu si. Nego, želim ti reći Zlaja da nikada neću zaboraviti priču roditelja sa koliko su žara sa drugovima i drugaricama iz razreda dočekivali novogodišnje čestitke koje je poštar donosio u njihovu školu. Njihova generacija, iz 50' tih godina prošlog vijeka, pamti detalje sa tih čestitki a posebno čestitku, na kojoj, kako kažu dominira Djeda Mraz u crvenoj odori, usturen na velikim saonicama što ih voze jeleni. Naravno, sanke su uvijek dupke pune raznobojnih novogodišnjih paketića. Prošlo je od tada više od šezdeset i kusur godina i dan danas moji roditelji pred svaku novu godinu, uz pogled kroz prozor, uzaludno iščekuju poštara iz davnina sa prelijepim novogodišnjim čestitkama...
ZLAJA – Kad smo kod iščekivanja, i ja Edine uživam u iščekivanju Djeda Mraza, sanki i jelena, i svih onih silnih paketića što ovaj novogodišnji kolaž prate... Sjećam se prošlih godina dok smo bili još uvijek palčići prvačići, da smo čekajući Novu godinu, znali često zaspati i da smo molili mamu da nas probudi tačno u 24 sata, kada dolazi Nova godina. Ako je kojim slučajem noć obasjana mjesečinom, mama nam kroz prozor, redovno ukrašen ledenicama, pokaže sjajnu zvijezdu i put kojim će Djeda Mraz sa sankama punim paketića uskoro sletjeti na zemlju i uručiti nam slatkiše.
EDIN - I ja se sjećam prošlih novih godina, pogotovo ovih iz jaslica, hahaha...saonica punih paketića i Djeda Mraza, koji je u rukama držao uzde i jelene koji su hitali djeci u susret...Na um mi pade i najukusnija čokolada, specijal novogodišnja. Baš mi sada nedostaje okus te čokolade, mmmm.
No hajmo malo dalje od našeg novogodišnjeg prozora, malo dalje u mjesečinu i historiju. Zanimljivo je Zlaja da su u antičkom Rimu Novu godinu slavili prvog marta, a u Vizantiji 1. septembra.
ZLAJA – Koliko ljudi – toliko i ćudi, kaže se u narodu. Eto, ja sam pronašao na jednom mjestu zapis da su svi, ama baš svi Španci, u ponoć morali pojesti dvanaest grožđica, da bi bili zdravi i sretni u svih dvanaest mjeseci.
EDIN – Imam plan – krećemo sada od države do države, po crno-bijelom svijetu, kako bismo čuli obična i neobična slavlja....
Eto, naše komšije Grci zasladili bi u novogodišnjoj noći specijalni kolač u kojem se nalazi novčić, koji navodno donosi sreću u Novoj godini. Onaj učesnik sijela, koji prvi otkrije novčić, vjerovao je da će i on i njegova porodica biti srećna tokom cijele Nove godine.
ZLAJA- Zanimljivo, nema šta. A vidi sad ovo – Japanci doček Nove godine upriličuju danju. Doček počinje čišćenjem kuće od prašine jer vjeruju da na taj način progone iz svojih kuća nesreću, nezadovoljstvo i sebičnost.
EDIN – Poslušajmo šta u novogodišnjoj noći donosi sreću i radost stanovnicima Brazila. Oni naime, svi redom nose tu večer bijela odijela i haljine, nadajući se na taj način sreći, miru i radostima u Novoj godini. Nakon toga, baš u ponoć, uz muziku i vatromet, preskaču sedam talasa, bacajući cvijeće u okean ili pale svijeće u pijesku, vjerujući da će im to donijeti sreću i bogatstvo.
ZLAJA - Kolumbijci opet, ne mogu u novogodišnjoj noći bez lutki. Velika muška lutka predstavlja staru godinu, pa je učesnici slavlja umotavaju u plahtu i zapale je tačno u ponoć. Ponekad u lutku stave stare stvari koje su im suvišne i koje podsjećaju na tužne uspomene koje treba što prije zaboraviti.
EDIN – Nijemci opet ne mogu zamisliti Novu godinu bez vatrometa, dok Britanci strepe od toga ko će im prvi doći u goste, jer kako vjeruju, od toga zavisi koliko će imati sreće u Novoj godini. Ako im u goste dođe muška osoba sa skupocjenim poklonima, vjerovali su da će biti srećkovići, a svi su se bojali dolaska ženske osobe...i ne kažu zašto.
ZLAJA - A na Arktiku pak, moreplovci po svojoj volji godinama biraju vremensku zonu, a time i vrijeme slavlja Nove godine, s obzirom da vrijeme gubi donekle značenje u polarnoj noći i blizu Sjevernog pola.
EDIN - U Americi, znaš već, oči Amerikanaca i ljudi iz cijelog svijeta, uprte su u njujorški Times Square, u blistavu kuglu od Waterford kristala, koja u 11:59 na Silvestrovo započinje spuštanje niz 23 metra dugi jarbol zgrade One Times Square, dok milioni ljudi jednoglasno odbrojavaju zadnje sekunde godine na izmaku... ten, nine, eight, seven... A kad kugla stigne do dna jarbola zaori se “Happy New Year!”, odjeknu zvuci “Auld Lang Syne”, tradicionalne pjesme prijateljstva u znak početka jedne nove godine, pune nade, izazova, promjena, snova... Doček Nove godine na Times Squareu, svojevrsnom “raskršću svijeta”, u središtu je pažnje cijeloga svijeta. Da ne zaboravim reći - prva kugla spuštena je davne 1907./1908. godine...
ZLAJA – Baš je bilo super pogledati kroz prozor, mjesečinu i bjelinu, historiju i davninu, domovinu i daljinu...oslušnuti jelene i saonice, obojiti djetinjstva slikovnice...Vrijeme je da poželimo sebi i čitavom svijetu, bolju i ljepšu dvadeset i prvu!
EDIN - Slažem se. U ime nas dvojice, draga armijo djece uz ove naše aplikacije, pod znanim imenom – ABC Djeca – želimo vam dobro zdravlje i puno sreće! Također, u Novoj godini želimo da bude ustostručen broj djece, koja će doći na ovu našu stranicu pa potom produžiti ka našim aplikacijama... da skupa dijelimo trenutke ogrnute znanjem i ljubavlju, prema cijelome svijetu a posebno prema jednome mjestu! Jer samo jedno mjesto na svijetu zove se domovina, i zato je pronađite, upravo sada i ovdje... Sretna Nova, Sretno ABC Djeca!!!
