
BANJALUCI U POHODE
Nakon Mostara i Sarajeva, predstavljamo vam, cijenjeni čitaoci, drugi grad po veličini u našoj domovini Bosni i Heregovini. Riječ je o Banjaluci, izrasloj i stasaloj na obalama plahovitog Vrbasa.
Pridružite nam se!
Mostar je imao armiju lijepih djevojaka, kao, uostalom, i većina gradova u pitomoj i čarnoj zemlji Bosni i uz to još i Hercegovini, ali dvije su posebno opjevane: Lijepa Mara i zanosna Šantićeva Emina.
Među brojnim opjevanim Sarajkama, bila je Đul Zulejha, koju je prigrlila sevdalinka za sva vremena.
Diljem ove naše rosne Bosne čarobna ljepota je usud, Božije davanje!
U Banjoj Luci je zapamćena ljepotica Safikada. Kažu, kada bi ona prošetaj kaldrmom banjalučkom, za njom bi se okreći i staro i mlado, ali njeno srce pripadalo je samo mlađahnom askeru Omeru. I volješe se dugo, a kada pristiže njenom jedinom i najdražem poziv za odlazak na front, u tuđu zemlju istočnjačku, dogovoriše se da će se vjenčati čim se on vrati sa ratišta.
A onda, kad s’ fronta stiže tužna vijest da je Omer poginuo, njegova draga, prelijepa Safikada, obuče svoju bijelu vjenčanicu, brižljivo čuvanu za njihovo vjenčanje, izađe na banjalučki Kastel, stade pred cijev topa, koji će označiti podne i za sva vremena zatvori svoje prelijepe oči.
Ostade samo sjećanje na prelijepu Banjalučanku Safikadu i njenog vjerenika Omera, koji su bili i ostali banjalučki “Romeo i Julija”…
Do dana današnjih.
Jah…
Nekad bilo – sad se spominjalo.
Po ko zna koji put.
Međutim, ljepota nije odselila iz Ulice Gospodske bb sa odlaskom sa životne scene Safikade i njenog Omera!
Naprotiv, i danas Banjalukom hode ukrasi mladosti!
Prelijepe djevojke i mladići.
Lijep grad, pa lijepa i mladost.
Toliko o ljepoti kao Božijem daru.
Vrijeme je, dragi naši Bosanci i Hercegovci diljem Amerike i drugih kontinenata, da vas pozovemo na još jednu kraću šetnju, ovoga puta gradom Banjalukom, i da vas upoznamo sa svim njenim blagodetima. Nesporno da je, uz lijepe djevojke i žene, Banjaluka poznata i po dobroj hrani, alejama, kestenju i dajaku! I raftingu, brojnim sportskim igrama, znamenitim ljudima i njihovim prosvjetnim, kulturnim i drugim objektima.
Pročitajte i uvjerite se i sami!
U gradu na Vrbasu, kao, uostalom, i posvuda u svijetu, sve je izraženije opadanje broja stanovnika. Prije tri-četiri godine ustanovljeno je da u ovom prelijepom gradu trenutno živi oko 185 hiljada stanovnika, što je manje za oko hiljadu od ranijeg popisa stanovništva. Međutim, Banjaluka se i dalje razvija na svojih stotinu i pedeset kvadratnih kilometara i u svojih preko pedeset sedam mjesnih zajednica.
Da se nakratko vratimo prohujalim vremenima i dalekoj i bližoj prošlosti.
Uporni arheolozi potvrdili su da tragovi prvih naselja u naseljima Brlovci i Medeno polje sežu još iz Bronzanog doba, što će reći između hiljadu i osamsto i sedamsto godina prije naše ere! Potvrđuju to i pronađeni predmeti iz tog vremena, prije svih ukrasi, narukvice, sjekire, srpovi, koplja i bodeži, izloženi u Muzeju Bosanske krajine, koji se nalazi u gradu na Vrbasu. Uz ove nalaze vrijedi pomenuti i otkrivene ostatke naselja sojeničkog tipa u Donjoj Dolini. Ostaci naselja, novac, zgrade i grobnice,iz vremena Kelta i Ilira,te iz Rimskih osvajanja, pronađeni su takođe na banjalučkim prostorima. Sredinom Devetnaestog stoljeća stanovništvo Banje Luke bavilo se trgovinom i brojnim zanatima, pa ubrzo postaje trgovačko središte. Pred kraj turske i početkom austrougarske okupacije Banja Luka je povezana željeznicom sa većim brojem evropskih zemalja.
Za vrijeme Austro-ugarske vlasti izgrađeni su brojni stambeni i poslovni objekti, te podignuti željeznički kolodvori i izgrađene mnoge tvornice, školski, zdravstveni, vjerski i drugi objekti.
Tada posađeni banjolučki drvoredi ostali su do dana današnjih! Razvoj grada omeo je Drugi svjetski rat i njemačko bombardovanje ovog grada. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Banju Luku je 1969. godine pogodio katastrofalni zemljotres, u kojem je poginulo petnaest građana, dok je njih preko hiljadu ranjeno.
Nakon te nesreće počeo je oporavak grada i opštine i razvoj industrijske proizvodnje. Ubrzo je takav intenzivan razvoj propratilo i zapošljavanje oko šezdeset i tri hiljade stanovnika. U posljednjih nekoliko godina posebno se brzo razvijao finansijski sektor.
U ovom gradu rođeni su brojni ugledni Banjolučani i Banjalučanke. Pomenućemo samo neke. Akademik Muhamed Filipović, glumac Mustafa Nadarević, bokser Anton Josipović, banjolučki biskup Franjo Komarica, pisci Ivan Franjo Jukić i Nasiha Kapidžić-Hadžić, pjevač Saša Lošić, teniser Ivan Ljubičić, rukometaš Zlatko Saračević, autor be-ha himne Dušan Šestić i brojni drugi Banjolučani.
Banja Luka ima i svoj aerodrom u Maholjanima, dvadesetak kilometara udaljen od grada. Izgrađen je 1985. godine, a promet je počeo tek 1997. godine, ali još nije uspostavljen prevoz tereta. Uspostavljeno je nekoliko putničkih linija, prvenstveno prema Beogradu, Ljubljani i Cirihu.
Na banjolučkim prostorima razvijena je drvna industrija, kao i lov i ribolov. Značajni su takođe i resursi kupališno-rekreativnog turizma, kao i ulaganja u modernizaciju i korištenje ljekovitih voda, prije svega u blizini Laktaša, Toplica, Slatine i Kulaša.
Turistički poslenici ulažu napore da se obnove tvrđava Kastel i urede obale rijeke Vrbas, kao i zelenih oaza u blizini grada, kao što u Banj brdo, Šibovi,Trapisti i izletišta pored Vrbanje. Posljednjih godina razvijen je i takozvani avanturistički turizam, kao što su rafting, paraglinding, speleologija, kajakaštvo i planinarenje.
Pored tvrđave Kastel, od značajnijih objekata treba pomenuti i Ferhadija džamiju, Muzej savremene umjetnosti, katedralnu crkvu Banjalučke biskupije, Gospodsku ulicu i Trapistički samostan. Banja Luka je i važno kulturno središte. Narodna i sveučilišna knjižnica "Petar Kočić" ima 150 hiljada knjiga i tri i po hiljade unikata velike vrijednosti. Tu je i Narodno kazalište, osnovano prije više od devedeset godina i Dječije kazalište Banja Luka.
Među sportskim klubovima prednjače košarkaši, rukometaši i nogometaši, a u novije vrijeme razvijaju se i streljaštvo i floorball. Sve u svemu, aktivno je više od stotinu sportskih organizacija i dvadesetak sportova.
O jednoj od krajiških zanimljivosti – a to je priča sa početka predstavljanja Banjaluke - u kojoj smo spomenuli “Romea i Juliju”, Omera i Safikadu, banjolučani su pripremili još čak pedeset i četiri zanimljivosti o ovom gradu i njenim građanima.
Pomenućemo samo neke od njih.
-Banjaluka se prvi put spominje krajem petnaestog stoljeća.
-U ovom gradu uslužiće vas jedan od hiljadu /!/ kafića i restorana, a prvu kafanu otvorio je izvjesni Seid, na desnoj obali Vrbasa, 1617. godine!
-Orkestar legendarnog džezera Kvinsija Džonsa šezdesetih godina gostovao je u Banjaluci. Nažalost, tokom nastupa nestalo je struje, pa su organizatori donijeli svijeće i petrolejke. Zato je Kvinsi, po povratku kući, napisao pjesmu pod naslovom “Banjaluko” i ta tvoja sela…
- Kažu da je “banjaluka” naziv i za vrstu tulipana, koji se uzgaja u Holandiji. U toj zemlji postoje nepregledne plantaže predivne žuto-crvene “banjaluke”!
-Svjedoci takođe tvrde da je po Banjaluci nazvana i jedna italijanska pokrajina.
-U banjolučkom samostanu “Trapist” od 1869-te proizvodi se jedinstven sir, a sve je počelo kada je grupa od sedam monaha iz njemačke opatije “Mariawald” došla u ovaj grad i osnovala taj trapistički samostan nazvavši ga “Marija zvijezda”. Recept se i dan danas drži u tajnosti!
-Prema jednoj legendi, naselje Rebrovac je dobilo ime po imenu neimenovanog radnika tako što je jedan od radnika, koji je gradio Ferhadiju, pao i polomio jedno rebro!
-Prvu prodavnicu u znamenitoj banjolučkoj Gospodskoj ulici otvorio je izvjesni Tomo Radlović i nazvao je “Albanija”. Bilo je to prije oko dvjesto godina, na mjestu gdje se danas nalazi Gospodska ulica, gdje se zapravo nalazila jedna smrdljiva “Muslina bara”, ali upravo je Tomo Radlović bio taj koji je otvaranjem svoje prodavnice, napravio procvat ove ulice.
-Kastra je Rimski naziv Banjaluke!
-Kada je Ferhard-paša, za vrijeme gradnje džamije Ferhadije, došao da obiđe radnike, iz nepoznatih razloga odluči da ubije trojicu neimara, koji su gradili džamiju. Kada su to čuli, radnici počeše tražiti izlaz iz teške situacije. Dosjetiše se da od preostalog materijala naprave krila i da s njima skoče s visoke munare. Kad je Ferhad-paša došao trećeg dana u džamiju, s namjerom da POMILUJE zatvorenike, ne nađe nijednog od neimara!
-Na rijeci Vrbas može da se isproba vožnja dajak čamcem, jedinim u svijetu, koji ide uzvodno uz rijek!
-U Banjaluci se i danas priča da je drugu Titi, prilikom posjete Banjaluci, šezdesetih godina prošlog stoljeća, neko ukrao ručni sat! Desilo se to prilikom rukovanja sa nekim od građana. Kažu da tu sramotu Tito nije nikad nikome otkrio!
Pozdrav Banjaluci i Banjalučanima, pa i onome lopovu što je pokrao druga Tita!