NJENO VELIČANSTVO KNJIGA
BIBLIOTEKA BOŠNJAČKOG INSTITUTA SARAJEVO
Poštovani čitaoci, okupljeni oko projekta ABC Djeca, danas vas vodimo u znamenitu Biblioteku Bošnjačkog instituta u Sarajevu, koja predstavlja jedinstven primjer kulturne tradicije naše domovine.
Brojne knjige, njih preko 250 hiljada, skrasile su se u Bošnjačkom institutu Fondacije našeg najvećeg dobrotvora Adila Zulfikarpašića.
Da vas šire podsjetimo na ime i djelo ovog velikana naše domovine.
Bio je potomak stare bosanske plemićke porodice. Adil Zulfikarpašić rođen je u Foči 1921. godine. Otac Husein-beg bio je nekadašnji gradonačelnik tog grada i član Vakufskog sabora u Sarajevu. Borio se od malih nogu za izgradnju pravednijeg bosansko-hercegovačkog poretka. Još kao gimnazjalac pristupio je komunističkoj omladini, pa je ubrzo primljen i u Komunističku partiju Jugoslavije.
Hapsili su ga nebrojeno puta, ali je on istrajavao u svojim nastojanjima.
Tako je 1937. isključen iz Fočanske gimnazije zbog sudjelovanja u organizaciji štrajka u jednoj fočanskoj drvnoj industriji, a dvije godine kasnije sukobio se sa vlastitom partijom. Opredijelio se za ciljeve i gledišta književnika i komuniste, poznatog hrvatskog pisca Miroslava Krleže, kojeg je takođe isključilo partijsko vodstvo zbog navodnih idejnih skretanja. Pred Drugi svjetski rat Zulfikarpašić je vraćen u partiju i postaje njen istaknuti aktivista. Djelovao je u Foči i Sarajevu. Početkom Drugog svjetskog rata upisao se u Visoku ekonomsku školu u Beogradu, a rat ga je zatekao u rodnoj Foči, gdje je ubrzo formirao patizanski odred Titove vojske.
U početku Svjetskog rata upućen je u Sarajevo na antifašistički rad. U historiji je zapisano da je u jesen 1941. prešao u Kalinovački partizanski odred, radi političkog rada sa omladinom, a domalo se obreo u mjestu Vareš i tamošnjemi odredu Zvijezda.
U drugoj godini rata Adila Zulfikarpašića su u Sarajevu uhapsile ustaše i nakon teškog mučenja osudili na smrt. Zbog ugledne porodice i činjenice da su mu brata ubili četnici, pomilovan je na dvije decenije zatvora. Kaznu je odslužio u metalurškom gradu Zenici, odakle je kasnije prebačen u Sremsku Mitrovicu, u zemlji Srbiji, pa u Lepoglavu, odakle je pobjegao u Cazinsku krajinu, pa odatle u Jajce, gdje se malo smirio i formirao Višu partijsku školu. Ovaj snalažljivi skojevac i partizan djelovao je potom u Oblasnom komitetu u Mostaru, a pred kraj rata bio je premješten u oslobođeno Sarajevo.
U prvoj vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine bio je pomoćnik ministra trgovine, a svojim zalaganjem zasluživao je vala i ministarsku funkciju. Kada je vidio da su se i komunisti razbaškarili i da se otimaju o novac i pozicije u vlasti, ovaj velikan bosansko-hercegovački se udaljio od svoje partije i počeo da krči sebi put u borbi za materijalno dobro i život dostojan čovjeka.
Tako je ubrzo stigao u Italiju, godine 1946, pa je u gradu Trstu dobio i politički azil. Međutim, kao i ranijih puta, đavo mu nije dao mira pa se ubrzo našao u Rimu, a zatim je prešao u Austriju, gdje je studirao političke nauke. Kao uspješan novinar pisao je članke o marksizmu i Lenjinu za jednu američku novinsku agenciju.
A onda mu se 1954. godine ukazao pozlaćani puteljak u državu Švicarsku, gdje je otpočeo svoju političku borbu za bošnjaštvo. Ubrzo se afirmirao kao istaknuti predstavnik bošnjačke dijaspore, a potom je pristupio Liberalnoj internacionali.
Okupio je oko sebe ugledne Bošnjake muslimane u emigraciji i počeo da radi na projektu stvaranja Bošnjačke demokratske organizacije. Iz Švicarske je Adil Zulfikarpašić održavao bliske i korisne veze sa Bečom, gdje je već djelovalo novostvoreno jezgro bošnjačke demokratske emigracije. U novinama hrvatskih iseljenika u Americi objavljivao je gospodin Zulfikarpašić brojne članke o Bosni, a u Beču je 1960. godine počeo izdavati političko-kulturni časopis Bosanski pogledi.
Prvi su mu saradnici bili ugledni bošnjački intelektualci i ličnosti iz javnog i političkog života predratne Jugoslavije. Godine 1963, s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih i bošnjačkih demokratskih intelektualaca i političara, osniva u Stanstedu, u Engleskoj, pokret nazvan Demokratska alternativa, koji izrađuje program reforme Jugoslavije, kao decentralizirane i demokratski uređene zajednice, s potpunom ravnopravnošću svih nacija. Godinu dana kasnije, sa demokratski orijentiranim Bošnjacima, okupljenim oko Bosanskih pogleda, pokreće osnivanje Liberalnog saveza Bošnjaka.
Od 1965. do 1976. godine razvija uspješnu aktivnost na poslovnom polju, uspostavivši vlastitu uvozno-izvoznu i finansijsku firmu. Početkom 1980-ih likvidira preduzeće da bi se sasvim posvetio političkom i kulturnom radu za Bosnu. Svoj povratak u aktivan politički život Zulfikarpašić obilježava intervjuom Bosanski Muslimani – čimbenik mira između Srba i Hrvata, objavljen krajem 1983. godine u londonskom časopisu Poruka slobodne Hrvatske.
Sredinom 1988. godine Adil Zulfikarpašić osniva Bosniaken Institut u Zürichu, sa statusom zaklade ili vakufa. Kupuje veliku zgradu u okviru kompleksa univerziteta, preuređuje je za moderni institut, te useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetnina. Institut je nastao kao rezultat njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima.
Već na početku institut izdaje nekoliko knjiga, koje u to vrijeme, nisu mogle biti objavljene u Bosni i počinje izdavati kulturno-povijesni znanstveni časopis Islam und der Westen, na njemačkom i na bosanskom jeziku. Povratak Adila Zulfikarpašića u domovinu poklapa se sa padom komunističkog režima i početkom demokratskih procesa u bivšoj Jugoslaviji. Zajedno sa Alijom Izetbegovićem inicirao je stvaranje Stranke demokratske akcije. Predosjećajući ratni sukob u Bosni, Zulfikarpašić je u ljeto 1991. godine pokušao realizirati nagodbu sa Srbima, kroz takozvani Historijski sporazum. Kada su se već pokazali rezultati tih nastojanja u naglom popuštanju međunacionalnih napetosti u Bosni i Hercegovini, Alija Izetbegović i Stranka demokratske akcije odbacili su Zulfikarpašićevu inicijativu.
Od 1992. do 1994. Adil Zulfikarpašić pretežno boravi u Zürichu. Pomaže Bošnjacima u izbjeglištvu. Institut postaje mjesto intelektualnih susreta između Bosne i inozemstva. Dominantna ideja-vodilja svih njegovih aktivnosti jeste očuvanje Bosne kao jedinstvene, cjelovite zemlje.
Godine 1991. otvorena je podružnica Bošnjačkog instituta u Sarajevu koja djeluje i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do 1995. Tri godine kasnije Zulfikarpašić odlučuje da preseli Bošnjački institut iz Züricha u Sarajevo. Dvadeset i četvrtog maja 2001. godine svečano je otvoren moderno i savremeno opremljen Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića u Sarajevu, čime je ispunjena Zulfikarpašićeva želja da svojoj zemlji i narodu daruje vakuf, zahvaljujući kojem će buduće generacije istraživati historiju i njegovati kulturu Bošnjaka i ostalih naroda Bosne i Hercegovine. U Bošnjački institut u Sarajevu su preneseni svi glavni fondovi iz Instituta iz Züricha.
Adil Zulfikarpašić umro je u Sarajevu 2008. godine i ukopan je u turbetu ispred Bošnjačkog instituta.
Kako u uvodu rekosmo, Biblioteka rahmetli Adila Zulfikarpašića sadrži više od 250 hiljada bibliotečkih jedinica, kao i izvora za proučavanje bosansko-hercegovačke historije i kulture Balkana, te pruža velike mogućnosti za naučno-istraživački rad iz oblasti društveno-humanističkih nauka.
Posjeduje bogatu kolekciju periodičnih publikacija od tri hiljade naslova. Glavni dio fonda čine publikacije o kulturnoj historiji Bošnjaka i njihovim vezama sa ostalim južnoslavenskim narodima. Biblioteka se sastoji od Bosnike, Serbike, Kroatike, Jugoslavike, Balkanike, Islamike i Turkike, kao i Arhivske građe i Odjela enciklopedija, riječnika i leksikona.
Posebnu važnost imaju specijalne zbirke kao što su orijentalni rukopisi, stare i rijetke knjige, kartografska zbirka i zbirka razglednica. Građa biblioteke namijenjena je svim zainteresiranim građanima, znanstvenicima, istraživačima i studentima iz Bosne i Hercegovine i inostranstva.
