NAJPOZNATIJI BE-HA INSTRUMENTI
Draga ABC Djeco, srdačno vas pozdravljamo iz Olimpijskog Sarajeva! U oktobarskom izdanju iz naše uobičajene “Pričaonice” družićemo se sa našim starinskim instrumentima. Ovdašnji tradicionalni muzički instrumenti u domovini Bosni i Hercegovini odražavaju bogatstvo kulturnih uticaja, koji dolaze iz različitih naroda i kultura koji su vjekovima živjeli na ovim prostranstvima.
Ovi instrumenti su često korišćeni u narodnoj muzici, pjesmama i plesovima.
Evo nekoliko najpoznatijih. Počinjemo sa šargijom ili tamburom. Riječ je o žičanom instrumentu koji potiče iz planinskih krajeva naše zemlje Bosne i Hercegovine. Najčešće se koristi u narodnoj muzici. Ima sličnosti sa tamburom, ali ima poseban zvuk. Često se koristi u narodnim pjesmama, posebno u sevdalinkama.
Pitate se šta su diple?
To je baš jednostavno za reći, draga djeco. Riječ je o puhačkom instrumentu, koji se sastoji od dvije paralelne cijevi, sličan gajdama, ali bez mjehova. Čobani tvrde da je zvuk dipli prodoran i korišten u tradicionalnoj pastirskoj muzici. Najčešće je u kontaktu s’ narodnim običajima i igrama u seoskim krajevima.
Evo nas konačno preko puta instrumenta što se saz zove. Riječ je o tradicionalnom žičanom instrumentu turskog porijekla, koji je donesen na Balkan tokom Osmanskog perioda. Ima dužu vratnu konstrukciju i koristi se u izvođenju sevdalinki. Najčešće se koristi uz tradicionalnu bosansku muziku, posebno u izvođenju ljubavnih i melanholičnih pjesama, punih suza.
Na redu je instrument zvani gusle.
Riječ je o jednožičnom instrumentu, koji se svira sa gudalom, karakterističnom za epsku poeziju i tradicionalne pjesme o herojstvu i važnim istorijskim događajima. Usko su povezane sa izvođenjem epskih pjesama i hronikama naroda iz ruralnih područja.
Zanimljiv je takođe i instrument što se zove zurna!
Šta je zapravo ZURNA?
Ama, draga djeco, riječ je o duvačkom ili puhačkom instrumentu, sa jako prodornim zvukom. Porijeklom je iz Republike Turske, ali se odomaćila i na Balkanu, uključujući i domovinu Bosnu i Hercegovinu. Pitao sam jednog muzičkog majstora kako se koristi ovaj instrument, a on mi rado ispriča da se on najčešće koristi u svečanim prilikama, kao što su svadbe.
Vrijeme je da se latimo i FRULE.
Mala pastirska frula proizvodi lagani melodični zvuk i korištena je u narodnoj muzici širom Bosne i Hercegovine. Često je dio narodnih igara i pjesama, koje prate tradicionalne igre i plesove.
ABC Djeco, potpuno neočekivano i ovi instrumenti su važan dio našeg kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine i svjedoče o bogatoj muzičkoj tradiciji koja spaja elemente Istoka i Zapada.
Inače, istraživači su proučavali muzičke instrumente iz srednjovjekovne Bosne. Najviše ih je sačuvano u Dubrovačkom arhivu. U periodu između 1410. i 1463.godine, bosanski muzikanti su gostovali baš u Dubrovniku, gdje su i kasnije muzicirali krajem Petnaestog i Šesnaestog stoljeća, u vrijeme Osmanske vladavine. U to doba najviše su korišteni bubnjevi. Kažu da ih je bilo čak osam vrsta, a rađeni su od bakra, kože i drveta. Sviralo se na oboi, zatim šargiji i turskoj vrsti leuta, sa pet žica.
U Husrev-begovoj Biblioteci u Sarajevu je čuvana i znamenita tambura iz Osamnaestog stoljeća, koju su koristili muzičari sa ovih prostora. Vjernici su u ta vremena često govorili da se saz sluša i da ga koriste ljudi, koji su na samrti i da će im oni olakšati umiranje. Korišten je, dakle, mahom saz!
Gusle su pravljene od drveta javora, dok je gudalo bilo šipurovo. Korištene su i diple i frule. Tu su bile i dvojnice i tamburice, koje su poizvođene u velikom broju. Najznamenitiji pjevač početkom Devetnaestg stoljeća bio je izvjesni Ćerim Čajić. Znao je kažu junak čak 366 pjesama!
U to doba korištene su tambure, koje su izgledale poput balalajki. Čak se zborilo o četrnaest različitih instrumenata, ali ne nabrajajući ih imenom. Pominju se samo instrumenti klepala i takozvani polububnjevi. Takođe, historičari su tvrdili da su najstariji audio snimci narodnih muzičkih instrumenata u Bosni i Hercegovini zabilježeni 1907. godine. Oni su takođe obznanili da je u Sarajevu čuvano stotinu pedeset matrica, koje su štampane u tadašnjoj Tvornici ploča Deutsch Grammophon u Hanoveru.
Pratnja tadašnjih bosansko-hercegovačkih sazlija bile su i violine, dvojnice, dipli, klarineti, ćemani, baglame, defovi, čampare, borije i tamburice, a korištene su i takozvane krnate, što vam ne bih umio objasniti, jer ni meni nisu objasnili. Zato ćemo ih tužiti učitelju, draga naša ABC Djeco!
U to vrijeme pominjana su i tadašnja pučka glazbala i pravljene trube od kora i dugovratne leute.
Toliko o bosansko-hercegovačkim srednjovjekovnim muzičkim instrumentima. Mnogi od njih preživjeli su stoljeća i stoljeća. To govori o njihovom kvalitetu i značaju i zato ih treba čuvati i u narednim stoljećima.
Milina ih je sve slušati!
Svako vam dobro želimo, drugovi naši vrijedni. I naše vrijednice!
Što će reći i naša višegodišnja postava ABC Djece!
