
BOSANSKO-HERCEGOVAČKI STEĆCI, NIŠANI, NEKROPOLE…
Dragi naši dječaci i djevojčice, dragi naši ABC Deovci! Kao dijete sam, sa velikim zanimanjem, pohodio brojna bosansko-hercegovačka nalazišta stećaka, nekropola, nišana, turbeta, džamija, crkvi, sinagoga, gromila…u nastojanju da i sam shvatim zapise na brojnim nišanima. Objavio sam bosansko-hercegovački serijal pod nazivom “Spomenici kulture i njihova zaštita” u mom zavičaju, sa posebnim naglaskom na znamenite spomenike. Na obalama plahovite rijeke Bioštice i na Kadića brdu kod Knežine, cijelo jedno dugo ljeto hiljadu devetsto i osamdeset i peto proveo sam sa arheološkim timom, na čijem čelu su bili bosansko-hercegovački istražitelji Alojz Benac i Blagoje Govedarica, koji su istraživali naseobine i stećke na tom, arheološki bogatom prostoru.
Obišao sam brojna nališta stećaka u Livnu, Rogatici, Trebinju, Stocu,Visokom, Glamoču, Banja Luci, Mostaru i brojnim drugim mjestima.
Dragi naši čitaoci, da vam pojasnimo da su bosansko-hercegovački stećci i srednjovjekovni nadgrobni spomenici, zapravo karakteristični za područje Bosne i Hercegovine, kao i dijelove Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Stećci su nastali između Dvanaestog i šesnaestog stoljeća i predstavljaju izuzetno važno kulturno naslijeđe. Ovi nadgrobni spomenici su najčešće od kamena, a njihov oblik je raznolik — od ploča, križeva, sanduka, do stupova. Na njima se često nalaze uklesani motivi, natpisi, te religiozni i simbolički prikazi, koji pružaju uvid u religijske, kulturne i društvene prakse srednjovjekovne Bosanske Kraljevine. Stećci su jedinstveni, jer nisu samo obični nadgrobni spomenici; oni predstavljaju umjetničke i kulturne spomenike. Često na njima možemo očitovati detalje koji odražavaju vjerovanje i šarolike običaje tadašnjih slojeva društava. Neki od natpisa na stećcima napisani su na starobosanskom jeziku, često korištenom u srednjovjekovnoj Bosni, dok su se drugi natpisi koristili latinicom ili ćirilicom. Uz to, stećci su bili predmet proučavanja zbog svoje simbolike i značaja. Zato je dato izraženo duboko poštovanje prema našoj domovini Bosni i Hercegovini i njenoj kulturno-historijskoj važnosti i značaju: Naši stećci su 2016. godine upisani na UNESCO-ov “Popis svjetske baštine”!
Dobro ste pročitali:
UNESCO popis svjetske baštine!
Da vam pojasnimo šta je zapravo STEĆAK?
Riječ je o uobičajenom nazivu za kameni nadgrobni spomenik iz Srednjeg vijeka, na širem području Bosne i Hercegovine, te sjeverozapadnim dijelovima Crne Gore, zapadnim dijelovima Srbije i južnim dijelovima Hrvatske. Sinonimi za stećak su i nazivi mramorje, grčko goblje, kaursko groblje i slično. Na stećcima se nalaze nazivi: bilig (bilizi), kami (kamenovi), mramor (mramorovi) i nešto rjeđe kuća - zlamenije. Karakterišu istoriju Srednjovjekovne Bosanske države i njenih susjednih krajeva. Na području naše današnje domovine, po zapisu iz 1971. godine, očuvano je 59.593 stećaka, u Srbiji 2.267, u Crnoj Gori 3.407, a u Hrvatskoj 4.497.
Van svake sumnje, draga ABC Djeco, stećci i njihove nekropole su jedna od misterija naše istorije! Prema naučnim izučavanjima najveće dileme se svode na pitanja njihovog porijekla i pripadnosti umrlih, koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboličkih poruka koje nose pojedine predstave uklesane na njima. Najviše podataka za historičare daju natpisi koji karakterišu manji broj stećaka. Natpisi govore o različitim društvenim slojevima, koji su sahranjivani ispod stećaka, a i različitim vjerskim pripadnostima. Time je opravdana postavka o stećcima kao nadgrobnim spomenicima stanovnika srednjovjekovne Bosne.
Najpoznatiji stećak na prostorima Bosne je zgošćanski, pronađen u okolini grada Kaknja, koji nema natpis. Zbrinut je u vrtu sarajevskog Zemaljskog muzeja. Definitivno, najpoznatija nekropola u našoj zemlji je Radimlja, kod veleljepnog hercegovačkog grada Stoca. Stećci su danas najupečatljiviji materijalni simbol vremena!
Po zauzimanju Bosne, Austrougarska se zainteresirala stećcima i počela je sistematski proučavati te kamene ljepotane iz svog vlastitog ugla.
I dan danas postoje dvije dominantne teorije o njihovoj pripadnosti. Prva kaže da je riječ o bogumilima ili nadgrobnim spomenicima pripadnika Crkve bosanske, a druga da su ih gradile tadašnje originalne nomadske grupe zvane Vlasi. Ispod njihovih stećaka pokopavani su pripadnici tri tadašnje konfesije u Bosni i Hercegovini: Crkve bosanske, Rimokatoličke i Pravoslavne.
A onda su stećci upisani u Listu svjetske baštine UNESCO-a, odnosno, Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu. Desilo se to petnaestog jula dvije hiljade i šesnaeste godine. Odluku je donio Komitet UNESCO-a, na zasjedanju u Istanbulu! Na listi se nalazi ukupno trideset nekropola, od kojih se dvadeset i dvije nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine, po tri na području Srbije i Crne Gore i dvije na teritoriji Republike Hrvatske.
Draga ABC Djeco, podsjetićemo vas da je temeljna podjela stećaka na ležeće i stojeće. U prvu grupu spadaju stećci u obliku ploče, sanduka sa postoljem, sljemenjakom i sljemenjakom sa postoljem, dok u drugu grupu spadaju stećci sa dva oblika – stubovi i krstače. U nastavku, podsjetićemo vas, draga djeco, da su epitafi stećaka napisani našim jezikom – Bosančicom!
Ornamentika stećaka otkriva sjećanja cijele jedne epohe!
Prema svjedočanstvima natpisa, postoje sljedeći nazivi, koji se preklapaju i paralelno koriste za obilježavanje stećaka: „bilig“, „kâm (kamen)“, „zlamen“, „kuća“ i „vječni dom“. Nazivi, ukorijenjeni u narodu su: „mramorje“, „mašeti“ „grčki grobovi“, „stare grobnice“,„kaursko groblje“ i „divovsko kamenje“. Najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da „stoji“ iznad groba kao spomenik.
Među pojedinačnim oblicima evidentirano je oko 40 hiljada sanduka, 13 hiljada ploča, pet hiljada i petsto sljemenjaka, dvije hiljade i petsto stupova, tristo križeva i isto toliko amorfnih oblika.
Po brojnosti stećaka i nekropola, prvo mjesto zauzimaju općine Nevesinje i Konjic, sa tri i četiri hiljade primjeraka! Posvuda ih ima oko gradova Stoca, Rogatice, Novog Travnika, Jablanice, Kalinovika, Bileće, Ljubuškog, Olova, Kladnja, Goražda, Trnova, Berkovića, Šekovića, Foče, Kupresa, Knežine…
Kompleks nekropole Radimlja sastoji se od stotinu i trideset i tri stećka, od kojih su šezdeset i tri ukrašena.Vjerovatno najpoznatiji stećak i zaštitni znak ove nekropole je muška figura sa uzdignutom rukom i velikom šakom i prstima, koji kao da govori putniku da će uskoro naići na gostoljubive i prijateljski raspoložene ljude.
Toliko, u najkraćem, o bosansko-hercegovačkim stećcima i nekropolama, draga naša ABC Djeco.
Na vama je da očeve, majke, braću i sestre uzmete za ruke i već ovog ljeta, godine dvije hiljade i dvadeset i pete, pohitite prema Stocu i desetinama brojnih drugih gradova i sela i vidite svojim očima svu tu ljepotu bosansko-hercegovačku…
Požurite - dok niste ostarili!