POČITELJ
Otići u Mostar, Čapljinu, Blagaj ili još dalje, na Jadransko more, a ne svratiti na kafu u čudesni Počitelj, džaba vam je sav trud i rasipanje i vremena i novca. Jednostavno, taj graditeljski biser jedna je od najljepših i najznamenitijih čaršija u bosanskoheregovačkoj državi!
Riječ je o naselju orijentalno – mediteranskog karaktera, koje predstavlja svojevrsni muzej, pod otvorenim hercegovačkim nebom.
A zašto naši daleki preci nazvaše ovo brdovito mjesto baš imenom Počitelj, eh, to ne zna još niko živ na planeti Zemlji, pa time ni u kamenitoj Hercegovini. Ono što se, pak, pouzdano zna jeste da u Počitelju nije stolovalo bosansko kraljevsko brodogradilište u Četrnaestom stoljeću, kako se mislilo dugi niz godina. I na sami pomen sadašnjeg imena ovog zlaćanog grunta bosansko-hercegovačke države, meni naumpadnu mnoga nezaboravna posijela i “kahve”, u podnožju znamenite srednjo - stoljetne tvrđave, koja dežura gore, u naručju nebeskog plavetnila.
Jednom bilo – nikad zaboravljeno….
Dragi naši čitaoci, okupljeni oko projekta ABC Djeca, kada vas prvi put nanese vrijeme duž modro - zelene Neretve, zaklinjem vas - obavezno svratite u ovo prelijepo mjesto i umjesto da se zamarate igrajući narodna kola, poluglasno se ibretite nad izdašnom počiteljskom ljepotom, koja izsijava iz svih njenih budžaka.
Istorija “veli” da su Počitelj davne 1383., pa nadalje, podizali najbolji i najpoznatiji neimari kralja Tvrtka prvog Kotromanića, a dolaskom Osmanlija nastavljen je sveopći razvoj naselja podizanog na strmoj kamenoj litici. Prvi put Počitelj se spominje 1444. godine i to u poveljama dvojice kraljeva – Alfonsa petog i druga mu Fridiriha trećeg.
U razdoblju od 1713., do 1835., u tom mjestu bilo je sjedište Počiteljske kapetanije, a od 1782. do 1879. bi tu središte kadiluka.
Svojom ljepotom i danas svjedoči i zrači graditeljsko kulturno blago, utkano u počiteljsku sahat kulu, pa Medresu, Hamam, Han, Šišman Ibrahim – pašinu džamiju, kuću znamenite porodice Gavrankapetanovića, koja je izgrađena u vrijeme Šesnaestog stoljeća i predstavlja izraziti primjer napredne stambene arhitekture, kao, uostalom, i druge prelijepe nastambe u tom zgusnutom naselju.
Kuća Gavrankapetanovića bila je do sredine Devetnaestog stoljeća napuštena i propala, zbog čega je 1961. prihvaćen projekt pretvaranja te kuće u umjetničku koloniju, koja je dovršena 1975. godine, a središnja zgrada pretvorena je u smještaj za brojne umjetnike, koji su djelovali i radili na počiteljskom prostoru. Riječ je o dvije manje i jednoj većoj zgradi, podijeljenoj na “selamluk” - prostor za muškarce - i “haremluk”, prostor za žene. Krasi je raspored prostorija s hajatom u prizemlju i otvorenom divanhanom. Za vrijeme osmanskog perioda Stari grad Počitelj dobio je novi izgled. Izgrađene su džamije, mektebi, medrese, imareti, banje, han i sahat kula i sve je to činilo posebnim spoj orijentalnog istoka i srednjovjekovnog zapada. Počitelj je dugo bio središte kadiluka i lokalne kapetanije.
Nesumnjivo da je ova utvrda, kroz dugu historiju, imala važan strateški značaj, da bi dolaskom Austrougarske Počitelj izgubio tu osobenost. U to sumorno vrijeme bivaju porušeni brojni, vidno oštećeni objekti i počiteljske zidine. Sudeći prema izgledu najstarijih dijelova utvrde, može se pretpostaviti da ovo malo naselje datira iz znatno ranijeg perioda, kao i znamenita počiteljska utvrda, koja će te daleke 1698. izdžikljati u još veću i ljepšu čaršiju i biti daleko bezbjednija nego ranije.
U Počitelju je kasnije ozidan unutarnji “donjon”, s kvadratnim tornjem, dva bastiona - Mehmed-pašin i Delibašin - Dizdarevom kućom, žitnicom, te džamijom i vodotornjem i dvije velike i više malih kapija. Donjon, inače, znači “glavni i najjači toranj, u sklopu srednjovjekovnog utvrđenog dvorca”. Šišman Ibrahim – pašina džamija/Hadži Alijina džamija, izgrađena je od 1562 do 1563.godine. Nalazi se na istaknutom mjestu, u urbanom dijelu srednjovjekovnog grada. Uz džamiju, smješteni su mekteb, imaret, medresa, hamam, han i sahat – kula. Znameniti putopisac Evlija Ćelebija tvrdio je u svojim tefterima da je Šišman Ibrahim- pašina medresa podinuta još prije 1664. i da je imala pet učionica i dvije strane unutrašnjeg dvorišta. Učionice su bile natkrivene kupolama, pet malih iznad učionica i jedna velika iznad predavaonice. Prema njegovim zapisima, počiteljska banja izgrađena je iste godine i taj hamam gradili su najbolji istanbulski majstori.
Obzirom da Evlija Ćelebija ne spominje Sahat-kulu, odnosni satni toranj, pretpostavlja se da je on izgrađen znatno kasnije. Riječ je o tipičnoj hercegovačkoj sahat-kuli, sličnoj onima u Stocu i Mostaru, nastalu upravo pod uticajem takozvane mediteransko-dalmatinske arhitekture. Inače, struktura i forma ovog historijskog mjesta sačuvana je sve do naših dana! Nažalost, u devedesetim godinama i sukobima, cijeli kompleks je pretrpio ogromne štete. Godine dvije hiljade i treće ovo istorijsko gradsko područje proglašeno je nacionalnim spomenikom, a cijeli kompleks ovog Starog grada zaštićen je, po Zakonu o prostornom uređenju. Od tada traje obnova ovog historijskog grada, koja je, nažalost, još uvijek u toku. Uz sve to, od prvog februara dvije hiljade i sedme godine Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine nominirala je Počitelj za upis u UNESKOV popis mjesta svjetske baštine!
I to ne bilo gdje, nego u Evropi, kojoj svi težimo!
Uz ove objekte treba pomenuti i Šišman Ibrahim – pašin han, koji je izgrađen oko 1665. godine oko središnjeg područja sa konjskim stajama, koji spada u takozvane prizemne tipove hanova ili odmarališta. Preživjeli su u zgusnutim vremenima ostaci lučnih vrata, izrađenih od posebno dobrog i majstorski izklesanog kamena, kao i ostaci postolja za odmor putnika namjernika. Istina, 1970. je obnovljen ovaj han, a u taj prostor “umarširali” su, nažalost, samo konobari!
Navršilo se četrdeset i kusur godina od jedne u nizu sparnih ljetnih počiteljskih večeri, kada su na tamošnjem platou, u jednoj od mehana, ko zna po koji put, pocrnjeli Bosanci i Hercegovci i građani drugih balkanskih zemalja, u igri i pjesmi, slavili povratak kući.
Počitelj – kako to gordo zvuči…
