UZ OSMI SEPTEMBAR - MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI
Duga je tradicija bosanskog jezika. Bolje rečeno – preduga! Nesporno da začeci pismenosti
na našem jeziku potiču još iz srednjeg vijeka! Potvrda ovih navoda vidljiva je i iz pisma
glagoljica i njenih različitih varijanti, i, posebno, varijanta stare ćirilice, takozvana zapadna
ćirilica bosanskog tipa. U brojnim starim knjigama pominju se tako bosančica i arebica, kao i
starije varijante ćirilice i latinice, te savremena ćirilica i latinica, kakva se koristi u najnovije
vrijeme.
Sva ta pisma svjedoče slojevitost bosanske historije, ali i historije bosanskog jezika i
pismenosti!
Osmi septembar obilježava se godinama kao Međunarodni dan pismenosti.
Bosanski jezik je van svake sumnje povijesno neupitan. Nažalost, još uvijek u
međunarodnom kontekstu on nema onaj svoj vlastiti status, koji mu pripada. Ovaj datum
godinama se koristi kao izvrsna prilika da se govori i o složenosti upotrebe pisma na prostoru
današnje države Bosne i Hercegovine, ali i šire. Kroz izložbe se želi pokazati složenost
upotrebe pisama, tako da tu imamo i stare glagoljične tekstove, kao i tekstove iz
srednjovjekovnog perioda i arebice, koja je izuzetno bogata.
Zanimljivo je takođe da se na izložbama ove vrste u našoj domovini predstavljaju i
spomenici, kao važni dokumenti, koji su nastali na savremenoj ćirilici i latinici. Nesumnjiva
je takođe činjenica da kroz historiju imamo izuzetno veliki broj pisama, što govori o tome
koliko je naš prostor, sa kulturološkog aspekta, zapravo složen. Sve ove činjenice potvrđuju
da je naša današnja domovina zemlja s’ dalekim historijskim korijenima, pa i zemlja složene
prošlosti, što se reflektira kroz dugogodišnju historiju bosanskog jezika, ali i u historiji
pismenosti na bosanskom jeziku. Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine u prošlosti se
govorilo različitim jezicima i pisalo različitim pismima. Kako onima, koja su vezana za
starosjedilačko stanovništvo, tako i onima koja su na prostore ove zemlje donijeli razni
osvajači i drugi narodi, koji su njime prošli, ostavivši upravo i u jeziku i u pismu svoje važne
istorijske tragove.
Nesumnjivo da se o tradiciji bosanske pismenosti može govoriti tek dolaskom Slavena na
današnje bosanske prostore i njihovo postepenog stapanja sa zatečenim stanovništvom.
Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine uveliko su uznapredovali procesi konstituiranja
osobene bosanske etno-jezičke zajednice, kao i formiranjem prvih naznaka, a potom i prvih
stvarnih pojavnih oblika srednjovjekovne bosanske države, koja se razvija počev od
takozvanih zagorskih sklavinija, u 9. i 10. stoljeću, potom kao banovina, a od 1377. godine i
kao kraljevina. Za srednjovjekovnu Bosnu vezuje se i naročita bosanska varijanta
staroslavenskog jezika, kao prvog pisanog jezika svih Slavena, pisanog najprije glagoljicom,
a potom ćirilicom, kao prvim slavenskim pismima.
Bogatstva bosanske pisane baštine je činjenica, ma koliko je naši istočni i zapadni susedi
nijekali. Nove interpretacije bosanske pisane tradicije, kao i bosanske jezičke prošlosti uopće,
bez sumnje, pokazuje i dokazuju ozbiljnost bosanskog jezika i njegovu historijsku i kulturnu
utemeljenost. Bosna je zemlja u kojoj se tokom prošlosti, a pod uticajem raznih osvajača,
govorilo različitim jezicima i pisalo na različitim pismima, zbog čega se u novije vrijeme
pokazala izuzetno interesantnom široj naučnoj zajednici istraživača starih rukopisa i
kulturnohistorijskih spomenika. Podatak da su bosanski srednjovijekovni prepisivači
prepisivali tekstove koji su u njihovo doba bili stari i po dvije stotine godina, naučnu javnost
ostavlja bez daha.
Na kraju, poslušajte, draga ABC Djeco, nekoliko vrlo važnih pitanja i odgovora o Bosanskom
jeziku:
- Da li ste znali da u prosjeku dva i po, do tri i po miliona ljudi u svijetu tečno govore
bosanski jezik?!
- Jedna od najdužih riječi u bosanskom jeziku je riječ preijestolonaslijednikovičicinama, što
predstavlja suprugu od prijestolonasljednika?! Zanimljivo,nema šta, Pa onda…
- Znate li ABC Djeco da je Humačka ploča najstariji pisani spomenik bosanskog jezika?
- Smatra se takođe da naš jezik ima između 400 hiljada i 500 hiljada riječi.
- Kao najvažniji aspekt razvoja bosanskog jezika je Bečki književni dogovor iz 1850. godine.
Navodi se da će štokavski dijalekti, koje su tada dijelile Bosna, Hrvatska i Srbija, služiti kao
jedina osnova za sva tri jezika, koja se govore na tom području.
- Ime bosanski jezik prvi put se spominje 1300. godine u djelu “Skazanje izijavljeno
opismenah” /Historija pisanih jezika/, koju je napisao draga ABC Djeco najpozantiji
vizantijski putopisac Konstantin Filozof.
- Dio pisaca i pjesnika je za vrijeme Osmanskog perioda u Bosni stvarao na bosanskom
jeziku, ali uz pomoć pojednostavljenog i prilagođenog arapskog pisma. Ta literatura, kasnije
nazvana “Alhamijado književnost”, veoma je bitna za razvoj bosanskog jezika u tom periodu.
- Muhamed Hevaija Uskufi je napisao prvi Riječnik bosanskog jezika -Potur Sahidija - 1631.
godine, dakle 197 godina prije prvog srpskog riječnika. Pa što se bre onda gurate tamo gdje
vas nije bilo dok smo mi Bosanci učili, pjevali i ponekad i plakali - i sve to - na bosanskom
jeziku! Postoje četiri sačuvana primjerka ovog rječnika. Jedan od njih se nalazi pohranjen u
Univerzitetskoj biblioteci u Upssalli, u Švedskoj!
- Kraljevina Bosna je u Petnaestom stoljeću osvojena od strane Osmanlija. Gotovo četristo
godina pod Osmanskom vlašću uticalo je na razvoj zemlje u svakom pogledu, bez obzira što
je Bosna u Osmanskoj imperiji imala izvjesni stepen autonomije, a bosanski bio čak i na
dvoru Sultana El Fatiha, poznat kao drugi službeni jezik. I sam Sultan je tečno govorio
bosanski.
Iz inata!
Ugodni vam trenuci uz vaš i naš – bosanski jezik!
