PRIČE BOSANSKE
DEBELA HLADOVINA
„...Prije dvanaest hiljada i petsto godina veći dio Evrope bio je pod debelim ledenim naslagama. Južni evropski obod, od Baskije, preko Španije, Italije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pa sve do Turske i zakavkaskih oblasti, bujao je ljudskim kulturama. Jedan od najprivlačnijih bazena bio je smješten između Save i Jadranskog mora. Ostala je genijalnost, ustoličena u piramidama, monumentalnim kamenim gradovima i kompleksnim energetskim sistemima. Prije dvanaest hiljada godina ledene otopine prekrile su vodom tragove civilizacije. Po povlačenju mora piramide su prekrili zemlja i rastinje“, napisao je arheolog Semir Osmanagić, u svom djelu „Bosanska piramida sunca“.
O visočkim piramidama i istraživaču Semiru Osmanagiću ispričane su mnogobrojne, zanimljive priče. Razgovarao sam sa njim u više navrata. I mnogo toga zanimljivog sam od njega čuo. Onda je došao na red običan svijet. Odlučili smo ugostiti Dževada Hodžića, koji s' bratom živi u visočkom naselju Zbilje, koje se ZBILJA nalazi u podnožju brda, za koje Semir tvrdi da krije Piramidu Mjeseca.
U ranu zoru pokucao sam na njihova vrata, nazvavši ih na starinski način:
“O mumine“, a odgovori mi Dževdo :
“Čujemo, čujemo! Ulazi novinaru, ne izuvaj se“, na što ja odgovorih: „Ja ću ući,a cipele nek kunjaju pred kućom“!
-I odmah da ti kažem novinaru: Piramide su iznikle iz naše zemlje! Naše jedne i jedine Majke Bosne“, podeblja ton naš domaćin Dževdo.
Dževadov brat je imao neodložive, druge obaveze, pa je Dževdo javno obznanio kako će mi ispričati sve što zna o brojnim visočkim piramidama.
-Može, velim domaćinu. Ali, tek kad nam pristaviš nadaleko poznatu „Zlatnu džezvu“ visočku.
-Pazareno, odgovori mi Dževdo.
oOo
Pripremajući se za doček moje novinarske malenkosti, Džavad je u jednoj dubokoj uvali, na „Piramidi Mjeseca“, u tamošnjoj „zelenoj meraji“, postavio nekoliko drvenih stolova, nazvavši mehanu „Debela hladovina kod Dževde“.
-Čitaj, narode, rekoh ja, a Dževdo se okrenu prema piramidi i poče svoju kilometarsku priču...
- Eh ovako. Vi se nalazite sada na „Sondi broj četiri“. Vidite ovdje ove ploče što su rađene? Ovo je sve djelo ljudske ruke. Mnogi misle da je to dala priroda! Eh, nije. Allah sve daje. Stvorio je i čovjeka, a ovo je čovjek ozid'o. To je jedna od sondi, sa jednim kanalom. A, tako je rek'o i gospodin Semir Osmanagić:„Krije se i tunel, koji ide prema Piramidi Sunca. Mora bit' tunel, koji spaja Piramidu Sunca i Mjeseca“.
Dakle, mladiću, ovdje je Piramida Sunca primila za tri mjeseca...vjerujte, negdje oko sto hiljada posjetilaca! Ja ovdje radim, držim tu kafanu, zvanu „Debela hladovina“. Dosta je naroda došlo ovdje. I otišlo...Iz svih krajeva Dunjaluka.
I da vam kažem:Ja sam dobrim dijelom vlasnik ove piramide.Vidite ove nepregledne poljane? Ne mogu reći da je ovo naša piramida. Piramida je vaša, cijelog naroda, koji brine o smještaju, spavanju i ishrani naših dragih gostiju. A dobrim dijelom je, da kažem, devedeset posto u privatnom vlasništvu. Tako da ovdje „idu“ radovi bez ikakvih problema.
Eh sad, na početku Velide, želim ti dobrodošlicu na Piramidu Mjeseca.Tebi želim dobrodošlicu. Da se osjećaš kao svoj na svome, baš kod svoje kuće.
Dakle, ja sam Dževad Hodžić, rođen sam ovdje, u selu Zbilju. Ovdje su moji djedovi i pradjedovi bili bitku za zemlju i dunjalučka dobra. Ne znam kada su došli na ove prostore i ne znam je li to bilo prije petsto ili manje ili više godina. Otac nam je često govorio da naši korijeni potiču iz ovog mjesta. Oženjen sam. Imam dvije udate kćerke i sina. Odmah da vam kažem da je ovdje došao Semir Osmanagić, sa iskrenom željom da radi i pokaže i dokaže ove naše piramide. Ni on, niti bilo ko drugi , nije uzeo ni pfeninga. Ama ni pola pfeninga. Sva ova zemlja je imovina mojih komšija. Niko od nas nije uzeo ni dinara. Ovdje ljudi, punog srca, od jutra, do mraka, rade i pomažu našem stručnjaklu Semiru. Iza nas je težak rat, borba i izgubljeno vrijeme. Zato smo svi mi u prvom safu borbe da se dokaže šta za sve nas znače ove Semirove i naše piramide. Svi mi želimo da nešto krene, da se izborimo za živote dostojne čovjeka. Zato se dajemo toliko ovim poslovima i zato smo rame uz rame uz našeg Semira.
Ovdje nema nikakvih zastoja. Svi se bore za motiku i lopatu. Ko neće – ne mora, niko ga ne tjera, ali, sve je veća gužva ovog naroda da pomognu svom velikanu i istražitelju, našem vrhunskom stručnjaku. Pogledajte ovu piramidu! Pogledajte kako je lijepa! A, sve su one lijepe i naočite. Pogledajte Piramidu Sunca, preko puta nas. Ne možeš je se nagledati. Pa onda, lijevo iza nas, iza ovog brijega, krije se Piramida Zmaja. Vi vidite nesvakidašnji trokut piramida oko nas. Sunce, Mjesec, Zmaj...Ama, milina. Dobro, sada su najveće posjete Piramidi Sunca, moramo to priznati. Ovdje čovječe ima puno dokaza našeg rada. Ovdje imamo više dokaza i od samog objekta Piramide Sunca. Naš Semir Osmanagić je često spominj'o pomenute tri piramide.
Kada je stigao u rodno Visoko, naš arheolog je pominjao pet piramida...Evo, preko puta nas do Piramide Sunca uspravlja se i Piramida Ljubavi. To je ovo malo brdo, a ovdje, iza Zmaja, udaljenom jedno pet kilometara, koje se zove Goduš i koje proizvodi izvorne instrumente od drveta od frule, do tambure i krije se Piramida Hrama. Tako, jarane.
Mi ovdje imamo već pet piramida. Sve ljepša, od ljepše...Ja danas ne radim. Došao sam da tebi Velide pripomognem da zabilježiš za ABC Djecu ovu visočku istinu, vezanu za visočke piramide...Nisam donio svoje majice, koje nudim turistima...Na svakoj od njih je poneka piramida.
I sve ljepša od ljepše....
Naš Semir je naša legenda! On je okrenuo grad Visoko za tristo šezdeset stepeni! Uz Visoko, Semir je i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu okrenuo za sto osamdeset stepeni. Da, da jarane. Sad se vidi da je Visoko grad! Grad koji je nakon rata vratio taj sjaj. Ovdje, subotom i nedjeljom, na Piramidi Sunca, okupi se i do deset hiljada duša da vide visočko čudo. Radnje su pune, grad je uzavreo. Sav visočki narod je na nogama i pun radosti. I dalje i šire od Visokog. Takvi smo ti mi, jarane....
I dok je naš domaćin pripremao kahvu gostu, i to ne bilo kakvu, nego „Zlatnu džezvu“, naum mi pada da prema legendi, koja živi među Visočacima, za vrijeme turskih osvajanja Visokog i njegove okoline, turski askeri su čuli od jedne nene, koja je živjela u Visokom, da na planini Visočici neće moći živjeti niko na toj planini, ukoliko ne bude čuvao tajnu o onome na čemu se ovaj slavni grad nalazi. Starica je pričala da je to tajanstveno ispod grada, obučeno u dvije opne. Jedna je nanesena i spira je kiša, a druga je ljuska od jajeta, tanka i lomljiva. Ako se iko usudi da ošteti ljusku na jednom mjestu, ona će biti uništena, a njen sadržaj odnijeće voda, što će uništiti okolinu i izazvati pomor. Legenda kaže kako su Turci, preplašeni tom pričom, zaobišli Visoko i krenuli na Travnik i Jajce.
Pitam Dževdu je li i on čuo ovu legendu, a on, bez ustezanja, odgovara:
-Svi smo mi Visočaci čuli za ovu i mnoge druge legende. Takvi smo ti mi, Visočaci: Daćemo znanom i neznanom sve ako zasluži. Bude li zlouporijebio naše dobro, neka porane i pravac - u Travnik i Jajce... Ovdje su dolazili i Francuzi, Englezi, Nijemci i da ne nabrajam.....Sve je to prošlo kroz moju mehanu...Ko god je doš'o na ove naše piramide! Vidite li ove ljepote i zelenilo? Ravnice i potoke. Ama, milina je pogledati. Nego, gdje mi ono stadosmo, novinaru?
-Govorio si o dobroti Visokog i njegovih ljudi?
-Ama jah...Kroz moju mehanu prošlo je na hiljade turista. U daljini se nazire moja kafana „Debela hladovina kod Dževde“. Svako je dočekan i ispračen k'o brat, jal' sestra...Pomagao sam i sam koliko sam mogao. Semirovi radnici danonoćno izvode radove. Negovim dolaskom sve je ovdje preporođeno. Pogledajte - svuda štandovi. Svako nešto radi...Do sada nije ništa naplaćivano. Možda ćemo i mi nekada sjesti sa ovdašnjim opštinarima i riješiti naše imovinsko-pravne odnose. Dotle, sejrićemo pune radnje i diviti se našim poslovima.
Krenulo je sve. Narod šeta, gazi travu. Razumijemo mi njih, a i oni nas. Samo je bitno da projekat iz dana u dan sve više i više ide naprijed, moj komšija.
Pa jeste, Dževdo, jeste. U pravu si...
U Visokom su džezve i bakrorezi sa piramidom četrdeset ka-emova. Kačketi su petnaest, drveni sat deset, majica osam, a razglednica je jedna konvertibilna marka. Ne miruju ni muzičari: Fojničanin Bajrija Bejzić snimio je čak i CD „Bosanska piramida sunca“. U naslovnoj pjesmi autor kaže: „Ja kakva je ljepotica, ta visočka piramida, to je čudo cijelog svijeta, da se vječno pripovjeda. Piramido zlatnog sunca, ti si pravi raj, cijeli svijet si ukrasio, i Visoko grad“!
Čuo sam Dževdo da vam često iz Osijeka svrati Vladimir Ljubičić, koji je spjevao sljedeće stihove o Visočici i gradu piramida:
„Neka pati, koga smeta, Visoko je centar svijeta. Neka čuju, neka vide, Visoko i piramide“.
Ama, sve češće dolaze i pisci i pjesnici. A bogami dolaze i radnici iz Krajine. Da rade i zarade. Dolazili su i ljudi-davaoci krvi. Zlu ne trebalo! Pa onda, rudari iz Banovića i Tuzle. Dok malo novca dođe u naše fondacije, dolaziće radnici sa sve četiri strane svijeta. I da znaš Velide, ja sam taj čovjek koji je rekao da sam Titin portret zamjenio sa likom Semirovim. To je istina! Do juče sam dr'žo Titin portret, a sada, zna se – Samirov. Tito je bio legenda, a onda se rodio i naš Semir...I da budemo načisto: Mi smo dokazali sve Semirove tvrdnje i istraživanja. On je dao sasvim dovoljno dokaza. Ja vam kažem: Ovo je sto posto Piramida sunca, mjeseca i ostali nebeskih tijela!
Ja sam, uz sve ostalo, godinama krčio trnje po mojoj njivi i otvarao kapije piramida. U ovoj Sondi, gdje se sada nalazimo, ja sam pronađene ploče vadio iz zemlje. Pogledajte ih i uvjerite se u dnu moje livade da su to višestoljetne ploče....One su i dan danas jake kao država. U ovom dijelu, gdje sjedimo, kazaću vam jednu tajnu, koju sam prvi put evo vama poklonio. Moram je otkriti jer sam to rekao i Semiru Osmanagiću. Dakle, druže moj, ispod naših nogu, tu oko nas, skrivaju se raznorazna blaga. Ovdje, kad se snijeg topi, on se istopi na ova tri duluma. On se istopi za dan – dva, a istovremeno, ovaj veći dio duluma topi se tek dvadesetak dana kasnije. Ima tu nešta, ima. Tu,oko i ispod naših nogu, kriju se neke šupljine. Ja vjerujem da ćemo mi ovdje otkriti tunel, koji spaja piramide Sunca i Mjeseca. Vi možete zastati koju minutu sa mojim komšijama, na dnu sela. I oni će vam isto kao i ja kazati kakva čuda nas okružuju ovdje.
Dakle, svi mi iščekujemo dobre i slavne dane. Ovdje iskopi traju i po tri mjeseca. Svakog dana ukazuju se novi dokazi, koje iskopavamo. A svaki iskop je – jedna Sonda i svaka ima svoj naziv! Dakle, ovim livadama je, za samo prva tri mjeseca, prošlo sto hiljada znatiželjnika i turista iz svih krajeva svijeta.
Čuo sam Dževdo da u podnožju planine Visočice mještani pričaju kako blago u njedrima brda čuva ova planina. Još živi i priča o tunelima spasa, kojima su se bosanski kraljevi, iz svoje rezidencije na Visočici, povlačili prema Bobovcu, u strahu od neprijatelja. Podzemni tuneli i prolazi povezivali su, prema legendi, kraljevske rezidencije „Arnautovića“, Moštre i Grad Visoki. Ti tuneli obiluju brojnim ventilacionim otvorima, što upućuje na zaključak da se za njih znalo od davnina. Jedan putnik namjernik veli kako od Crkve ispod Visočice, do Crkve u Kiseljaku, vodi tunel dug četrnaest kilometara...Dževdo, šta nam još imaš reći?
-Ja od ovoga ne živim, druže. Ne. Ne moram ja to ni držati. Ja sam imao velike ponude od bogatih ljudi iz zemlje i svijeta da im prodam ovaj imetak i moje znanje. Nuđene su mi veliike cifre, ali, ja ni mukajet. Nije mi hića. Mene ne interesuje niti me zanima koliko košta dulum zemlje kod piramida. Da vam kažem: Hvala Stvoritelju, ja živim dobro. Nafaku daje Bog Dragi. Otići ću sa ovog mog imanja kada moradnem. Kada se uvjerim da ono treba nekoj od pomenutih piramida.
Ne može niko nikome ništa uzeti. Ja ću nastaviti da pomažem Fondaciji. Kada budu kopani i ovi moji dulumi zemlje, vjerujem da će moji drugari biti od riječi i da me neće odštetiti...
Sunce ovdje ljeti izlazi u pola pet, a zalazi za brda uvečer, iza pola devet. Pogledaj jarane kako se to poklapa. Prema Piramidi zmaja Mjeseca je sinoć izišao tačno u šest sahata, to bi možda zvučalo nemoguće. Vidite kako te naše piramide griju nebeska tijela i jedni druge. Nedavno su ovdje bili arheolozi iz Slovenije. I rekli su da se sva energija slijeva s' piramida! I još nešto: kada ja kosim i grabim travu, ona je već u prvi mrak suha. Zašto? Zato što je svo zemljište puno topline i energije...
Bliži se kraj ovoj našoj priči, legendo. Podsjećam čitaoce da si četiri pune godine bio borac, u rovu. Branio svoj grad. Ranjavan si. Ostao si i bez posla, kao vojni invalid. Na birou za nezaposlene stajao si dugo, a onda je s' nebesa stigla nafaka!
- Upravo tako, poštovani dostu i gostu.Ovdje Velide svako nešto radi. Ja sam džamijski naklonjen. Hvala dragom Allahu na Njegovim darovima. Svi, pa i ja, dobili smo nafaku. Svakome prema zasluzi. Jedni kopaju, drugi kose, treći čiste, četvrti slušaju naređenja nadležnih. Naš Semir finansira stotinjak radnika. Iz svog džepa. Baš nam je sutra plata. Naš Semir je zaljubljenik u svoju domovinu. Da budemo do kraja pošteni i kažemo: Svako ima svoje pravo. Semir evo godinama hodi svojim putem. U interesu naše domovine i u svoje lično ime i ime naših sugrađana. I još nešto. Moje drage Sarajlije često dolaze u Visoko. Nekada su mene dirali govoreći da se Visoko nalazi kod Sarajeva, a sada mi kažemo: Sarajevo je grad u blizini Visokog!
-Majstor Dževdo, zahvalan sam Ti što si me proveo kroz svih pet visočkih piramida!
- Nema na čemu. To je moja dužnost. Nego, sutra su i plate i penzije. Ostani da noćiš, pa da sutra kahvelenišemo?!
-Drugi put, Dževdo, neumorni Visočaku.
RIJEČ OSNIVAČA FONDACIJE
-Sistematskim naučnim radom dokazali smo da je riječ o kompleksu od pet piramida: Bosanske piramide Sunca, Mjeseca, Zmaja, Zemlje i Ljubavi, nekoliko tumulusa u prahistorijskoj podzemnoj mreži tunela i prostorija, čija smo dva ulaza otkrili. Bosanska piramida Sunca je ispod nanosa zemlje i vegetacije, prekrivena vještačkim betonskim blokovima koji, prema analizama sedam instituta za materijale iz Italije, Francuske, Češke, Slovačke i Bosne i Hercegovine, ima bolje karakteristike od naših betona u 21. vijeku, kazao je Semir Osmanagić, osnivač fondacije „ Arheološki park Bosanska piramida Sunca“.
Starost piramida je odredio Kijevski institut za radiokarbonsko datiranje, na osnovu organskog materijala, fosiliziranih listova, pronađenih između betonskih blokova. Američki astrofizičar, doktor Paul La Violette je prilikom posjete Visokom odredio precizni kalendarski datum od 34 hiljade godina, što ovaj kompleks piramida čini najstarijim poznatim građevinama na svijetu!
Istraživanje bosanskih piramida postalo je najaktivnija arheološka lokacija u svijetu. Svake godine stotine volontera, istraživača i radnika učestvuje u aerheološkim iskopavanjima i multi-discipliniranim naučnim mjerenjima. U posljednjih nekoliko godina u Visokom je boravilo i radilo više od tri i po hiljade volontera iz šezdeset tri zemlje. Ovaj projekat mijenja za sva vremena svjetsku istoriju i privlači brojne znamenite turiste, a među njima i najboljeg tenisera svijeta Novaka Đokovića, koji kaže: „Ako postoji raj na Zemlji, onda je to ovde. Posetio sam brojna energetska mesta u svetu, ali ovo je najjače. Ovo je dom za moju dušu“, kazao je Đoković, prilikom jedne u nizu posjeta visočkim piramidama i vlasniku ovog čuda Semiru Osmanagiću.
