BOSANSKO - HERCEGOVAČKO ZANATSTVO
Nesporno da su bosansko-hercegovački zanati stoljećima bili dijelom ovdašnje kulture i tradicije. S’ koljena na koljeno, u selima i gradovima, iz dana u dan,“nicali” su novi zanati. Od sedlara, sarača, kazandžija, kazaza, kovača, sagrdžija, kečedžija i sedlara, do potkivača, sahadžija, staklara, limara, mutabdžija, kožara, obućara, čizmara, mestvedžija, čizmedžija, opančara, fišeklija, pasvandžija i brojnih drugih zanatlija i zanata.
Dragi naši ABC dječaci i djevojčice, riječ “zanat” je arapskog porijekla i znači “vještinu” ili “znanje”. Održavajući se kroz vijekove na prostorima naše domovine, stari zanati su se razvijali do savršenstva. Kroz stoljeća oni su davali bosanskohercegovačkim čaršijama obilježja prepoznatljivosti.
Dolaskom Osmanlija na naše bosanske prostore hiljadu četristo osamdeset devete godine, na sarajevskoj Baščaršiji zatekli su tada osamdesetak zanatskih radnji, te brojne trgovke i zanatske radnje u Donjoj Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru. Sa razvojem industrije desile su se učestale i velike promjene i načini življenja tadašnjih zanatlija, kao i nazivi starih ulica, poput Sarača, Kazandžiluka, Kazaza, Kovača, Vodeničara, Bozadžija, Vodenica i Mlinova…koji i dan danas podsjećaju na ta vremena i tadašnje zanate u njima. U to vrijeme u radnjama su dominirali satovi i vekerice, a uporedo s’ tim razvijana je i tadašnja industrijska “revolucija”, te su se na veliko pojavljivale raznovrsne mašine, tradicionalni zanati, tekstilna industrija i moderni strojevi svih vrsta. Uz to, posvuda je narassla upotreba takozvanog industrijskog čelika, koji je zamijenio ručno kovanje, a svakoga dana, kao pečurke nakon kiše, nicala je masovna proizvodnja, koja je osnažila unikate, nakite, keramiku i opću modernu industriju. Na tržištima diljem naše domovine nicale su kombinacije tradicionalnih vještina, potpomognutih modernim inovacijama, reciklažama i ručno izrađenim proizvodima od modernih materijala. Zanati su kroz historiju evoluirali od osnovnih vještina, do kompleksnih umjetničkih i tehnoloških djelatnosti, koje su činile spoj tradicije i inovacija, najčešće povezanih s’ očuvanjem kulturne baštine i održivim načinom življenja.
…Aščije, Ćevapdžije, Buregdžije, Grnčari, Bačvari, Dundžeri, Klesari, Taščije, Ciglari, Ćumurdžije, Bunardžije, Korpari, Dogramadžije, Tesari, Bojadžije, Ćilimare, Jorgandžije, Abadžije, Ćerpičari /…i sam sam, nešto docnije, u šezdesetim godinama, pravio ćerpiće podno Sedrenika, dragi naši ABC Deovci!!!!/…
Sarajevska Baščaršija historijsko je jezgro grada! Stoljećima je ponajviše poznata po svojim zanatlijama i radionicama, koje predstavljaju srce kulturne i zanatske tradicije Bosne i Hercegovine. Zanatlije na Baščaršiji su simbol vještine, kreativnosti i očuvanja baštine. I tako, sve do minule dvije hiljade i dvadeset i četvrte godine, kada je sa okolnih planina, na Međunarodni aerodrom Sarajevo, doletjelo milion i tristo hiljada turista!
Samo u jednoj godini!!!!
...Godinama, ovdje u zemlji Bosni i Hercegovini, majstori kujundžije neumorno obrađuju čiste metale, srebro, bakar, mesing…. Njihovi proizvodi, kao što su džezve, sahani, kandilji i ukrasni predmeti, čuveni su zbog svoje umjetničke vrijednosti i tradicionalnih bosanskih motiva. Danonoćno, glavna baščaršijska ulica Kujundžiluk vrvi od gostiju iz svih krajeva svijeta, koji se dive ukrasima i brojnim tehnikama graviranja i filigrantskog rada.
Malo dalje, neumorni zlatari kazandžijski, prepoznatljivi po specefičnom zvuku čekića, čuju se diljem Baščarašije. Brojne zanatlije danonoćno izrađuju predmete od bakra, koji će za koji dan odputovati za Australiju, Ameriku, Skandinaviju, Aziju….gdje će ukrašavati ormare sarajevskim zlatom, srebrom i bronzom. Posvuda izsijavaju džezve i raznorazno posuđe, neophodne za svakodnevnu upotrebu. Čaršijom danima odjekuju njihovi čekići metalima prepoznatljivih oblika.
Koji korak dalje turistima se osmjehuju Sarači, koji se bave obradom kože i proizvodnjom predmeta poput opanaka, sedala, torbi, kaiševa i ukrasnog remenja. Njihov zanat ima duboke korijene u Osmanskom periodu, kada su sarački proizvodi bili ključni za konjanike i trgovce.
… Svuda oko nas izsijavaju Tesari, Vezilje, Pletilje, Jorgandžije, Tkaonice, Heklaonice, Kerane, Terzije, Jeleci i Anterije…Svileni gajtani, Srme, Sedefi, Dolame, Džamadani, Džečerme, Džube, Šalvare, Zlatari, Grnčari, Tepihari, Čibukdžije, Kovačnice, Šeširi i Fesovi, Slastičarne, Bičakčije, Kaligrafi, Ćurčije,Tenećedžije, Krznari, Klobučari, Užari, Halvedžije, Dimnjačari, Fijakeri…
Pažnju privlače i baščaršijski majstori bosanskih tepiha, koji su inspirisani osmanskom i orijentalnom tradicijom.
Uz sve pomenuto i viđeno, tu su i Grnčari koji prave sjajno posuđe od gline, poput zdjela, ćupova i lonaca, a korak – dva dalje, na svojim mjestima, baščaršijski zlatari izrađuju nakit i uljepšavaju zlato i srebro, utkano u Filigranski rad. Tu su i “stidljivi” baščaršijski opanci, koji su nekada bili tradicionalna potrošna roba. Tradicionalna bosanska obuća bila je u prošlosti važan zanat na Baščaršiji i u drugim gradovima i naseljima Bosne i Hercegovine. Danas smo se obradovali turističkoj prodaji starinske obuće, što će reći: Opančari su i dalje simbol očuvanja bosanske tradicije!
Najzad, najzad…Pred nama su i Čibukčije. Oni su godinama izrađivali čibuke, odnosno lule, koje su se koristile za pušenje duhana. Ovaj zanat danas gotovo da je izumro, ali proizvodi čibukčija i dalje se čuvaju kao suveniri. Tu su još i Ćurčije ili Krznari, koji stoljećima izrađuju odjevne predmete od kože i krzna, poput ćuraka i toplih kaputa, koji su bili i ostali popularni u hladnijim bosanskim krajevima. Na Baščaršiji postoje i savremene radionice,koje se bave izradom suvenira, poput magnetića, graviranih pločica i drugih predmeta, inspirisanih bosanskom kulturom.
Dakle, draga ABC Djeco, nema šta nema na ovoj našoj Baščaršiji, ali i u našoj državi Bosni i Hercegovini!
…Na mjestu gdje se tradicija susreće s’ modernim vremenima, mnogi zanati danas nisu za svakodnevni život. Njihov značaj za kulturnu baštinu i turistički identitet Sarajeva je neprocjenjiv.
Zanatlije na Baščaršiji čuvaju duh prošlih vremena, prenoseći svoje vještine na nove generacije. Jednom riječju, posjetiti Baščaršiju praktično znači uroniti u atmosferu prošlih stoljeća, gdje svaki zanat nosi priču o vještini, historiji i ljubavi prema radu.
Na trenutak, svratićemo i u Mostar. U starom dijelu grada razvili su se suvenirski zanati inspirisani tradicijom i znamenitostima, poput Starog mosta. Zanati u Mostaru nisu samo dio historijske tradicije, već i značajan element turističke ponude. Posjetioci Mostara rado kupuju ručno izrađene predmete, kao i suvenire i uspomene na grad. Mostar, sa svojim jedinstvenim spojem kulture i zanata, i danas odiše duhom prošlih vremena, u kojem svaki zanat ima svoju priču.
Na kraju, podsjećamo vas, dragi naši ABC Dječaci i djevojčice, na činjenicu da se prvi sarajevski kazandžija spominje 1489. godine. Dolaskom Osmanske carevine na područje Bosne i Hercegovine uneseni su i novi atraktivni zanati u našu domovinu i utemeljena takozvana Kazandžijska čaršija.
Njihov broj vremenom je neprekidno rastao stotinama i pedeset godina…..
