PUTEVIMA GLJIVA
Poštovana ABC Djeco, srdačno vas pozdravljamo iz naše i vaše domovine Bosne i Hercegovine!
U rano proljeće, kada ozelene naša polja i planine, sve zaživi oko nas. Niče sve, što je do jučer “prespavalo” dugu zimu i nosilo hladni snježni ogrtač…. Posvuda, na prostranim i gustim livadama i šumama, očekuju nas razno-razne hranljive biljke.
Među njima vrijeme je da vam ispričamo sve što znamo o GLJIVAMA!
I odmah da vam kažem:
U našim bosansko - hercegovačkim šumama rađa više od dvjesto vrsta gljiva! Da,da, dobro ste čuli! Oko dvjesto! Među njima imamo brojne jestive gljive, ali, ima nažalost i otrovnih. Nužno se čuvati.
A kako i - o tome ćemo u nastavku…
Ljubazno vas molim da što prije dođete u vašu i našu domovinu i sa sobom obavezno ponesete rance svih vrsta, namijenjene šumama našim prelijepim i mirisnim… Dakle, uz svakojaka dobra u našim šumama, bogati smo i gljivama u državi ponajviše zahvaljujući klimi i adekvatnoj nadmorskoj visini. Gdje sve rastu gljive, pitate se ABC Dječaci i Djevojčice, oboje sa velikim slovom “D”? Olovku u ruke i pišite, dragi naši. Zlu ne trebalo… Dakle, gljiva ima puno, izuzetno puno u bukovim i hrastovim šumama. Posvuda ih ima. U jelama, borovima, smrčama. Ima ih bukadar i na livadama i pašnjacima. Ponajviše ih ima u planinama Vlašiću, Igmanu, Bjelašnici, Prenju, kao i u krajiškim i hercegovačkim krajevima, te na obalama Une, Neretve, Bosne i brojnih drugih rijeka.
Krenimo redom.
Među najpoznatije jestive gljive spada vrganj, najcjenjenija bosansko-hercegovačka gljiva, koja raste u jesen i suši se, kiseli i koristi za čorbe i umake. Lisičarka je mirisna i lahko prepoznatljiva gljiva. Najviše je ima u bukovim šumama i nema opasnih dvojnika. Šampinjon, pak, raste na livadama i lahko se zamijeni sa otrovnim pupavkama. Dakle, pažnja, narode! Slijedi gljiva sunčanica. Kuhari kažu da je ona idealna za pohovanje i smatraju je jednom od najsigurnijih jestivih gljiva. Najpoznatije jestive gljive kod nas su i blagva, crna truba, ježevica, poljski šampinjon, vilinski klinčić i brojne druge. Naučnici tvrde da je do sada otkriveno više od sedamdeset i pet vrsta gljiva, koje svijetle u mraku. Stari Egipćani su na hijeroglifima spominjali gljive, kao biljke besmrtnosti!
A sada ćemo o smrčku ili šmrljku, kako kažu kuhari na planini Romaniji. I drugdje. Riječ je o proljetnoj gljivi, koja je rijetka i vrlo skupa na tržištu. Kao dječak išao sam sa mojim sestrama sam u berbu smrčaka. Pridruživale su nam se brojne komšije. I brali smo smrčke, od jutra, do mraka. Prelazili smo kilometre gustih šuma, ubiraući smrčke. Šume su ličile na prašume - vidjelo se samo nebo!
Smrčke smo nalazili i na livadama. Najčešćeše smo ih susretali ispod jasika i omorika. Brojni dječaci i djevojčice, ali i odrasli ljudi, berači smrčaka, ubirali su ovu gljivu i nabrali bi mjesečno i po dvadeset kilograma. Sušili smo smrčke ili ti šmrljke na ljesama, napravljenim od motki, a najbolji berači su mjesečno zarađivali i po deset hiljada dolara!
Kako rekosmo, suhe smrčke otkupljivali su najčešće Francuzi, koji su proljeće provodili šetajući kroz šume i preuzimanjem ubrane robe, vagajući smrčke u seoskim otkupnim seoskim stanicama.
Među brojnim beračima, maja 1986. godine, pomoliše se jednog dana u naše mjesto Korejanci – ambassador te ambasade i njegov sekretar - i zamoliše nas da sa njima obiđemo šume. Njihova želja bila je da sa nama naberu što više smrčaka za njihovog tadašnjeg predsjednika! I vodili smo ih u dva mjeseca maja i svaki put ubrali smo dosta smrčaka.
Nekad bilo – sad se spominjalo….Da se sada vratimo na naš teren i naša iskustva u berbi gljiva.
Posebna područja, gdje se beru gljive, bile su Krajina, Una, Kozara, Srednja Bosna – Vlašić i Vitez, zatim Hercegovina – Prenj i Čvrsnica, te Romanija i Istočna Bosna. Nakon što su francuski berači smrčaka nekoliko godina ubirali ovu gljivu, zajedno sa nama, ubrzo su gljive postale interesantne i mnogim državama. Tako je nekoliko godina naša domovina izvozila svježe smrčke, ali i druge gljive, za Francusku, u velikim vrijednostima u to vrijeme. To je zapravo jedna od najvažnijih destinacija za ovu vrstu izvoza iz naše zemlje u Evropu. Osim u Fancusku, gljive i danas izvozimo u Švicarsku, Italiju i Njemačku, ali i u Sloveniju, Belgiju, Španiju i Hrvatsku. Najčešće se izvoze svježe ili rashlađene jestive gljive – vrgnji, šampinjoni i lisičarke, a sušene šumske gljive vrganji i lisičarke koriste se u gastronomiji i za daljnju preradu. U Evropsku uniju iz naše zemlje je prodavano godišnje oko 335 hiljada kilograma svježih gljiva, u vrijednosti od oko tri miliona dolara.
U nastavku, pričaću vam nakratko, draga ABC Djeco, o otrovnim gljivama. Procijenjeno je da je trideset grama zelene pupavke dovoljno da izazove smrt čovjeka, a lahko se može zamijeniti berba i sa sunčanicom, koja je, zamislite - jestiva! Najsmrtonosnije gljive u Bosni i Hercegovini su zelena i bijela pupavka, koje su berači “miješali” sa šampinjonima. Nažalost, često se dešavalo da su neki berači, iz neznanja, probali da jedu te gljive i umirali su brzo, između, i to u periodu od 48 do 72 sata! Opasna je i muhara, sa crvenim i bijelim tačkama.
Sezona branja smrčaka je mahom u proljeće. Vrganji i lisičarke se beru ljeti, a sunčanice, rujnice i bukovača na jesen.
Zlatna pravila, dragi dječaci i djevojčice ili Vi, ABC Djeco su:
Nikad ne jedite gljivu, ako niste sto posto sigurni da je to bezopasna gljiva!
Ne oslanjajte se na takozvane “narodne testove”.
Gljive nipošto ne dajite djeci i trudnicama da ih jedu!
Ukoliko neko okusi otrovnicu, mora hitno posjetiti najbližu bolnicu!
Dragi ABC Dječaci i Djevojčice - gljive spadaju, kako kažu stručnjaci - u najrasprostranjenije žive organizme na dunjaluku! Dođite!
Nevjerovatno šta vas sve očekuje ovamo daleko…U našoj i Vašoj domovini Bosni i Hercegovini!
