VAREŠU U POHODE
ZLATNA DOLINA POD ZVIJEZDOM PLANINOM
Zlatna groznica ne prestaje da trese bosanski gradić Vareš! I ne samo ovaj zatajeni grad. Slične priče kružile su, a i danas kruže, i Fojnicom i Kreševom, ali i još nekim mjestima bosanskim.
Podsjećam naše čitaoce da je, recimo, fojničko selo Bakovići, sve do 1939. godine, bilo svjetski poznato po jednom od najvećih nalazišta zlata i srebra u ovom dijelu Starog kontinenta.
Nažalost, rudnik je zamandaljen pomenute godine. Statističari tvrde da je iz rudnika izvađeno preko dvije tone zlata, a realisti vele i mnogo više tona srebra. U toni rude u ovom rudniku se nalazilo petnaestak grama zlata! Ovih dana po Fojnici se pronose vijesti da se čine napori kako bi opštinari oživjeli stari rudnik.
Ali, o tome šire i više - u nekoj drugoj reportaži iz tog zlaćanog grada!
Danas vam, sveg srca, predstavljam naš Vareš!
Njegovi građani se slažu sa geolozima i njihovim tvrdnjama da je sto posto dokazano da i vareški rudarski bazen leži na velikim količinama plemenitih metala.
I tačka!
Ima tu svega pomalo, a ja bih rekao i - “po mnogo”.
Jer, uz zlato, tvrde Varešaci, tu su i srebro, pa olovo, bakar i cink.
Malo malo pa na vareška vrata pokuca poneki istraživač, kao što su nekada, u velikom broju, opsjedali američke gradove, sela i države ispirači zlata iz brojnih američkih “zlatnih” rijeka. Neumorni su i historičari, koji tvrde da je vareško područje bilo i ostalo u središtu pažnje, od Osmanskog carstva, koje se obogatilo cinkom, željezom, ali i srebrom i zlatom, do dana današnjih.
U Varešu žive odavno i moji bliži rođaci. I kad god se sretnemo u tom oronulom, a zlatnom gradiću, vele mi:
- Hajde rođak, dođi da ostarimo zajedno ispirajući rudaču i pravimo prstenje i narukvice. Da umremo sa zlatom oko vrata, čovječe…
Kad - tad će se na djelu potvrditi da je naš Vareš čudo bosansko, govori svaki drugi Varešak, sa kojim zapodjeneš priču o zlatu, srebru, cinku i tome slično.
Kakav narod, takav i načelnik vareške Općine, karakterni čovjek i veliki optimista Zdravko Marošević, koji tvrdi da se sada, iz dana u dan, potvrđuje ono što su zapravo i znali:
-Mi smo oduvijek bili zlatna dolina!
Tako je, načelniče, velim mu, dok miris kafe maršira i zaposjeda polupraznom pustom vareškom kotlinom. Ne sjede skrštenih ruku ni bosansko-hercegovački fakultetski čimbenici - dekani, koji šire ovu priču na način da studente podučavaju plemenitim metalima, a iz prikrajka motre na razvoj situacije i rukovodioci svjetskih istraživačkih centara. Svi bi zlata….
Jedan ovdašnji geolog, koji je želio da ostane anoniman, kazao mi je da je u vareškim temeljima više srebra, nego li zlata i da bi bilo logično da se prvo izgradi rudnik tog plemenitog metala, jer, po njegovom mišljenju, cijena tog metala je posljednjih godina gotovo pa udvostručena u svijetu! U ovom poslu poodmakao je i vlasnik Svjetskog rudarskog koncerna “Vareš-Silvern”. Kompanija “Estern Mining” je nosioc koncesije za istraživanje i eksploataciju olovne cinčane rude, ali i pratećih metala.
Prvi čovjek ove kompanije, izvršni direktor Adriatik Metalsa Paul Kronin, čija kompanija ima sjedište u Velikoj Britaniji, veli da će vareški podzemni kop “Rupice” proizvoditi isključivo cink i olovo.
Ko bi mu ga znao reći zašto ne pominje zlato, to sami đavo zna!
Iz Vareša bi se, tvrdi Kronin, željeznicom transportirala rudača do luka u Republici Hrvatskoj, a odatle dalje, bosansko blago bi nastavilo put prema evropskim zemljama, te Kini i Koreji, ukoliko se pokaže da je Varaš stvarna “Zlatara”. Na potezu su i mladi bosansko-hercegovački stručnjaci i njihove kolege iz Sjeverne Makedonije i Srbije, koji se najavljuju kao majstori za istražne radove. Svako pokušava naći svoje mjesto pod plavim vareškim nebom. Godinama se po Varešu šire svakojake fame kako je novac za sve predstojeće radove davno osiguran!
Očito, sve smo bliže dugoročnom rudarenju, tvrdi načelnik Marošević i izražava nadu da će hiljadu ljudi biti uposleno u ovim poslovima stoljeća, a među njima tu su i vrhunski mašinski inženjeri, geolozi, rudari, vozači,tehničari i opslužioci rovokopača.
Iščekujući konkretne rezultate ovih istraživanja, Varešaci se nadaju da će konačno i oni “stati na noge”.
- Naš gradić još djeluje pusto i napušteno, ali, mi i dalje vjerujemo da je priča o zlatnoj groznici potpuno realna i obećavajuća, vele djevojke Rasema i Irena, sa kojima sam razgovarao na dugoj vareškoj ulici.
-Da nam je vala da konačno izrovimo zlato i da poskidamo ovo blijedo prstenje i lančiće oko vrata i stavimo svoje, i naše vareško zlato.
Ali, dabogda da moja generacija dočeka, veli Irena.
Koji korak dalje čuli smo od dvojice mladića da je tajna njihovih imena zagarantovana.
- Ukoliko ne krene ovaj biznis, ići ćemo vala sami u potragu za zlatom. Jelde Hašime, “provali” kolegino ime, na što onaj drugi vrisnu:
-Govorim ti danima bolan da nikome ne daješ ni ime, ni prezime! Kažem ti nikome, hajvanu, ljutito mu odbrusi budući vareški neimenovani zlatar.
- Jel’ ni novinaru, pita ga Hašim.
- Ni novinaru, da je s neba, neuzubilah sišao, veli šef ove dvojke zlatarske.
- Hej, bolan, naša imena i prezimena su već sada tajna, upozoravaju ova dvojica budućih istraživača zlata i vele kako su njihova imena tajna za cijeli Vareš i okolinu, kao i za Zeničko-dobojski kanton.
Nakon ovih napornih uličnih priča skrasih se u jednoj od vareških mehana. Kontam u sebi da su sve prilike da će sveopće sivilo uskoro konačno postati vareška prošlost i da će opustošene i ohrdale zgrade i objekti zasjati eurima i dolarima. Međutim, nije Vareš samo sanjalački grad, čije oči su uprte u zlato, srebro, cink, bakar i druge plemenite metale. Ova zanimljiva čaršija i općina imaju stvarno čime da se pohvale.
Priroda je ovdje bila izdašna! Posvuda sija historijsko prirodno biserje, koje privlači pažnju sve više gostiju, ponajprije turista, koji su čuli za vareško zlatno čudo i u sve većem broju svraćaju u ovo mjesto, satkano od činjenica, ali i poneke jeftine nade.
Kako rekosmo u vrhu ove današnje priče, načelnik Općine Zdravko Marošević je vječiti optimista. U slučaju otvaranja rudnika, a pogotovo eksploatacije plemenitih metala, kapaciteti bi se, kako kaže prvi Varešanin, proširili do te mjere, da bi ovo mjesto vrlo brzo moglo tražiti radnu snagu i u drugim dijelovima naše domovine! On nas podsjeća da je prisustvo plemenitih metala u vareškom kraju, pa i zlata, činjenica, jer su austro-ugarski stručnjaci eksploatirali plemenite metale i u dvadesetim godinama prošlog stoljeća.
Iznad ovog brdskog gradića uspinje se planina Zvijezda. Tu je i vareška rječica Stavnja. Što se tiče imena ovog brdskog gradića, historičari tvrde da je Vareš dobio ime od latinske riječi “valens”, što u slobodnom prijevodu znači obitavalište ili stanište.
Na području ove općine nalazi se osam registrovanih nacionalnih spomenika, među kojima su za posjetioce najatraktivniji srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac, te oćevijske kovačije ili majdani, o čemu ćemo malo kasnije šire govoriti.
Od vjerskih objekata u Varešu su podignuti Stara crkva, najstarija katolička bogomolja u Bosni i Hercegovini, a nekoliko stotina metara dalje nalazi se Pravoslavna crkva “Pokrova presvete Bogorodice”. U Varešu je podignuta i gradska džamija, a u naselju Karići nalazi se čuvena drvena džamija.
U središtu gradića nalazi se Stari kameni most, preko rijeke Stavnje, koji je podignut u prvim decenijama Osmanske uprave na ovom prostoru. Postoji legenda prema kojoj je Stari most izgrađen kao izraz strastvene ljubavi između vareškog “Romea” i “Julije”, Varešanina Akifa i Varešanke Anke. Legenda nam je ostavila u amanet kazivanje da se djevojka Anka, neposredno pred vjenčanje ovih vareških zaljubljenika, okliznula i pala u nabujalu rijeku Stavnju, sa tada uskog drvenog prijelaza. Za njom je u magnovenju skočio i njen voljeni Akif. Nažalost, oboje su se utopili u pobješnjeloj vareškoj vodi. Akifov otac je odlučio da cijelo svoje bogatstvo utroši u izgradnju mosta.
-Graditelji ga, s dvije strane, spojiše u neraskidivu vezu, zapisano je u ovom gradiću, podno planine Zvijezde. Vareški biseri su i pećina Ponikva i kamenolom „Stijene“, koje se nalaze na periferiji naselja.
Tu je i takozvana Sramna voda. U narodu se priča i dan danas da su se čobanice, daleko od očiju javnosti, kupale na izvorištu te vode. Legenda ne zastaje tu, nego nam veze priču prema kojoj je na izvor dolazila i kraljica Jelena Gruba, koja se tu kupala.
Izvor je, inače, smješten na južnim obroncima Zvijezde.
Inače, na vareškom području nalaze se dvadeset i dvije nekropole, sa ukupno tristo četrnaest stećaka. Dvije su proglašene nacionalnim spomenicima kulture – u selu Budoželje i u Stupnom dolu. Naselje Matijevići je najstarije naselje starog Vareša.
U dalekoj prošlosti stanovnici ovog sela bavili su se mahom kovačkim zanatom, a neki su bili i znameniti vareški livci. U selu Oćevija, pak, na putu Vareš - Olovo, nalazi se poznato izletište, na kojem se održava međunarodno natjecanje u pripremi jela ispod peke, pod nazivom “Pekijada”.
Najzad, evo nas i pred majdanima, nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine, jedinim takve vrste u Evropi, koji se nalaze na udaljenosti od jednog kilometra. Voda Oćevice pogoni tri majdana, odnosno tri kovačnice, u ovom selu. Prvi put u pisanim izvorima Oćevija se spominje 1485. godine, a danas je to posljednje mjesto u Evropi, gdje se i željezo kuje na tradicionalni pred-industrijski način. U kovačnicama ili “majdanima”, kako ih ovdje zovu, željezo se topi i izrađuje na srednjovjekovni način, uz isključivu pomoć vodene energije. To je proces star preko osamsto godina! Više puta ovaj novinar posjećivao je vrijednu braću u Oćeviji i divio se njihovim unikatnim sačevima, tepsijama, sjekirama, lopatama, ašovima i brojnim drugim alatima, koji su traženi na seoskim vašarima i diljem naše domovine.
U njihovoj blizini nalaze se i izvori pitke i termalne vode, koji spadaju u najsnažnija izvorišta sliva rijeke Bosne. Sve više turista interesira se i za jezera, koja se nalaze na kopu bivšeg rudnika željezne rude “Smreka”, jugozapadno od Vareša. Njihova dubina dostiže i do stotinu deset metara, a koriste ga kupači i ribolovci. U blizini je i odmaralište Doli, s bungalovima i središnjim objektom, te seosko domaćinstvo “Šadrvan” u selu Ravne. U Karićima gosti se najviše interesiraju za Hajdar-dedinu vodu i Djevojački mezar, na platou Lipe, sa kojeg se pruža impresivan pogled na okolne planine. U blizini se nalaze i nekropole stećaka na Didoradi i lokalitet Kadijin mezar na Žišcima.
Draga ABC Djeco, ovdje samo privremeno stavljamo tačku. Obećavamo vam da ćemo se ponovno javiti,ali, to će biti čim svo to silno vareško zlato, srebro, bakar, cink i ostale zlaćane monete, ako Bog da postanu dugo sanjana vareška stvarnost.
A to je, po svemu sudeći, sasvim blizu!
Ama, za koji korak odavde…
Vjerujemo i nadamo se, jer, to su Varešaci sto posto zaslužili!
