U POHODE TRAVNIKU - GRADU VEZIRU
Postovana ABC Djeco, srdačno vas pozdravljamo iz grada Travnika, jednog od najpoznatijih i najznamenitijih gradova u našoj domovini Bosni i Hercegovini. Zbog svoje posebne uloge u prošlosti, ovaj grad, u periodu od 1699, do 1850 godine, bio je, zamislite, sjedište osmanskih upravitelja, odnosno bosanskih valija!
Vjerovali ili ne – u tom vaktu i zemanu, u Travnik gradu upravljalo je čak sedam bosanskih vezira, koji su upravljali Bosanskim pašalukom! Te, 1699. godine, nakon sporazuma tamošnjeg Osmanskog Carstva, izgubljena je teritorija, pa je uprava premještena iz pograničnog područja u sigurniji grad zvani Travnik.
Ovaj slavni grad u tim vremenima važio je za najpoznatije sjedište vezira. U gradu su za tog vakta izgrađene brojne značajne srednjovjekovne tvrđave iznad Travnika. Među njima dominirale su dvije džamije – Sulejmanija, poznata kao Šarena i Hadži Ali-begova džamija, ali i brojni vezirski konaci i upravne zgrade.
Zamislite, draga djeco, u tom periodu ovaj grad imao je više diplomatskih predstavništava iz tadašnjih evropskih država! Dolaskom Osmanskog carstva Travnik je postao važan upravni i trgovački centar.
Travnik je bio politički centar Bosne, bezmalo oko stotinu i pedeset godina! Uz to, Travnik je vremenom postao dio nove države! Grad je postao važan regionalni centar srednje Bosne i razvijao je industriju i školstvo. U 18. stoljeću izgrađena je i jedna od najpoznatijih građevina u gradu Sulejmanija.
U Travniku je izgrađeno četrnaest džamija i dvije sahat kule i ti objekti su sačuvani sve do danas!
U Travniku je rođen Ivo Andrić, jedini književnik s’ prostora Bosne i Hercegovine, koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine. Njegova rodna kuća danas je muzej posvećen njegovom životu i djelu. Posjetioci mogu vidjeti lične predmete, pisma, te knjige i fotografije i saznati više o njegovim inspiracijama, posebno o "Travničkoj hronici" i djelu koje je zauvijek povezalo Andrića, s’ njegovim rodnim gradom. Ovaj veličanstveni grad na najbolji način opisao je bosansko-hercegovački književnik Ivo Andrić, koji je prikazao život vezira, stranih konzula i stanovnika Travnika, početkom 19. stoljeća. Opisao je živote mnogih vezira i Travničana, kao i dolaske i odlaske evropskih konzula i svakodnevnog života ljudi u ovom gradu.
Očito, ovaj grad je nadaleko poznat po bogatoj Osmanskoj i srednjovjekovnoj istoriji, brojnim džamijama i kulturnim spomenicima, o planini Vlašić i – dobrim ljudima. Grad i danas čuva duh vremena kada je bio centar zemlje Bosne.
I Hercegovine.
Da se vratimo, draga djeco, u “grad vezira”. Prema narodnoj predaji, kada su Osmanski upravitelji tražili mjesto, iz kojeg će upravljati Bosnom, izabrali su baš grad Travnik, koji je bio u srcu države Bosne. Države, koja je okružena prelijepim planinama i okolišem, ali i gradu ljepota i prirodne zaštite brojnih velikana vezira.
Sejreći sa tvrđave nepreglednu zelenu dolinu i rijeku Lašvu u njoj, jedan od sedamdeset i sedam vezira je kazao: „Ko vlada Travnikom, može lahko upravljati i cijelom Bosnom!“ Valjda su tragom te priče mnogi veziri dolazili i odlazili, ali je Travnik ostajao to što jeste - simbol vlasti i uprave u Bosni. Godinama pamtimo srednjovjekovnu tvrđavu ponad grada, te poznata izletišta i izvorišta u srcu grada, u kojem su, uz ostale, svojevremeno boravili i francuski i austrijski konzulati i konzuli!
Travnik je, uz ostalo, pun bogate historije, kulturnih spomenika i – vjerovali ili ne, nezaboravnih travničkih ćevapa! Bujrum, djeco, kada vas put nanese u ovaj grad – uživajte u mirisu i ukusu ćevapa. Da vas još jednom podsjetimo - Travnik se prvi put spominje u pisanim dokumentima godine 1463. U to vrijeme Bosnom je vladalo Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj. Uz sve ostalo,Travnik je bio i strateško vojno mjesto.
Kroz stoljeća Travnik je bio vojni grad, prijestonica bosanskih vezira, kulturno središte i važan regionalni centar. Njegova historija pokazuje kako se grad razvijao zajedno s’ promjenama u Bosni i Hercegovini. Imao je Travnik bogatu i dugu istoriju. Kroz stoljeća grad je bio vojno uporište, političko središte i kulturni centar Bosne. Tvrđava je izgrađena u srednjem vijeku radi odbrane važnih trgovačkih i vojnih puteva, kroz dolinu Lašve. Travnik je ušao u sastav Osmanskog carstva i počeo se razvijati kao važan administrativni i trgovački grad. Vremenom, u gradu su otvoreni francuski i austrijski konzulat.
Nakon što je Eugen Savojski 1697. godine spalio Sarajevo, bosanski vezir Halil-paša Ćoso je prenio vezirsku stolicu u Travnik. Tako je ovaj grad od 1699. godine, uz dva manja prekida, u narednih 150 godina, do 1850. godine, bio sjedište bosanskih namjesnika. Bosna i Hercegovina dolazila je pod upravu Austro-Ugarske, a Travnik u period modernizacije. Godine 1850. upravno sjedište Bosne premješteno je u Sarajevo, čime Travnik prestaje biti politički centar Bosanskog pašaluka.
I dan danas ovaj grad odiše duhom prošlosti, u kojem se osmanska arhitektura susreće s prirodnim ljepotama, poput Plave vode i obližnjih planina. Nesumnjivo da je Travnik postojao više od petsto godina. Prvi put je spomenut 1463.godine, u takozvanom Trogirskom izvještaju, koji se i danas čuva u zadarskom Muzeju. U tom dokumentu se navodi da su Turci, pored nekih drugih bosanskih gradova, zauzeli i Travnik i navodi se da je i prije dolaska Turaka, u podnožju grada, već postojalo manje predgrađe s’ trgom. Treba naglasiti da su bosanski kraljevi, u 15. stoljeću, izgradili današnji Stari grad u Travniku, odnosno tvrđavu, koja je bila namijenjena za zaštitu kraljevskog grada Jajca. U njegovoj kuli danas su izložene dvije stalne postavke - etnografska i dokumentarna - o historiji Travnika. Husein-beg Gradaščević je početkom 1831. zauzeo Travnik i zahtijevao od sultana da prekine provođenje reformi. Potom je u julu 1831. godine, pobijedio sultanovu vojsku kod Lipljana na Kosovu i proglasio se bosanskim vezirom. Njegova pobuna je ugušena u vojnom porazu bosanske vojske 1832.
Turska je, kao kaznu Bosni, u periodu od 1832. do 1850. godine, uništila bosansku političku i državotvornu elitu: age, begove, ajane i kapetane - od čega se Bosna nikada nije oporavila. Nakon što je vezirska stolica 1850. vraćena u Sarajevo, grad podno Vlašića polahko počinje gubiti na značaju. Dolaskom Monarhije na područje Travnika izgrađena je željeznička pruga, te industrijski pogoni i Fabrika duhana 1893. godine, koja je kasnije premještena u Sarajevo. Travnik je 1906. godine, prije mnogih gradova na prostoru bivše Jugoslavije, dobio električnu struju... Gradio je stambene zgrade, škole, bolnice... Zbog svojih prirodnih ljepota, ali i kulturno-historijskih spomenika, bio je i ostao izuzetno atraktivno turističko odredište!
Memorijalni muzej - rodnu kuću Ive Andrića – godišnje posjeti oko pet hiljada turista. Jedini je ovo grad u našoj državi, sa dvije sačuvane sahat-kule i Plavu vodu, kao i čuvenu Lutvinu kahvu, predstavljao ljepote kojima nema kraja. Travnik godišnje posjeti oko trideset hiljada turista iz cijelog dunjaluka. Mnogi se sjećaju i putopisca Evlije Čelebije i njegovog zapisa o Travniku, ”…gradu sa hiljadu vrela”.
Tu, u okolini, nalazi se sedam čuvanih turbeta. Najviše ih je u državi. Tu su i Zemaljski muzej i Stara kula travnička. Travnik je čudnovat i po tome što krije jedan od najljepših istorijskih objekata na teritoriji države - tvrđavi Stari grad, poznatiji kao "Travnička tvrđava". Pred tvrđavom se nalazi prilazni Most, izgrađen od sedre. Kod tvrđave nalazi se kamena ploča, na kojoj se spominje kralj Tvrtko II Kotromanić. Travnička Srednjovjekovna tvrđava predstavlja jedan od najznačajnijih kulturno-historijskih spomenika…
I tako dalje – i tako redom.
ABC Dječaci i djevojčice – srdačno vas pozdravljamo iz Travnika!
