TURSKO SELO, BOSANSKI JEZIK I BOSANSKA PITA
Kažu da u Republici Turskoj godinama živi više od pet miliona Bošnjaka! Prije nekoliko godina, u potrazi za svojim precima, iz turskog sela Tuzi, u Olovo je stigla grupa Turaka. Većina njih govorili su tečno bosanski jezik. Domaćini su im bili članovi olovske porodice Behlulović. Pozvali su i mene na druženje. Snimio sam polusatnu reportažu za serijal “Vrijeme, ljudi, običaji”, emitovane na Federalnom radiju i uvjerio se sa koliko ljubavi, pa i sjete, ti mladi ljudi lutaju svijetom, ne bi li pronašli svoje pretke. Jedan od tih momaka oženio je žiteljku olovskog sela Milankovići i od tada, svake godine, dolaze u Bosnu i Olovo, na odmor.
Tursko selo Tuzi nije usamljeni slučaj. U turskom selu Esenkoy, nedaleko od Burse, takođe žive mahom Bošnjaci!
Mještani Esenköya, nasljednici nana i djedova iz Visokog i Sarajeva, bave se poljoprivredom, stočarstvom i rade u lokalnoj fabrici.
U selu se govori bosanski jezik. Bosanski običaji i tradicija se ljubomorno čuvaju. Naročito, pita koja je najpoznatije bosansko jelo. Svake godine u ovom selu održava se tradicionalni praznik pita. Festival organizuje Udruženje bosanskohercegovačkih Turaka İnegöl. Nažalost, mladi Bošnjaci nemaju vremena za maternji jezik.
U Tursku su stigli prije stotinu i dvadeset i devet godina. U tom selu nastanili su se njihovi preci Ašići, Babići, Bičići, Beganovići, Bejzići, Dizdarevići, Kestići, Kozlići, Kurtovići, Okanovići, Sultanovići, Nurbegovići, Bašagići i drugi.
I kako tada – tako i sada !
