NOVOM PAZARU U POHODE
Pune četiri godine, u Učiteljskoj školi u Sarajevu, sjedio sam u klupi sa Novopazarčaninom Zulfom Jahovićem. Likom je neodoljivo podsjećao na šarmantnog glumca Bekima Fehmijua i dobro se sjećam da sam mnoge kolegice iz našeg Četvrtog – četiri razreda preko oka gledao kako se vrpolje u klupama i kradomice zure u budućeg učitelja iz našeg razreda.
Stanovali smo i Zulfo i ja u istom dijelu grada i gotovo svaki put, dok smo hodili kući, nadugo i naširoko mi je pričao moj najdraži drug o rodnom gradu Novom Pazaru, Sjenici i Pešteru…
- Jednog ljeta ćemo, vala, zajedno otići autobusom u moj rodni grad, da ti pokažem sve njegove ljepote, govorio mi je prije pedeset pet godina, dok smo se rastajali kod Vječne vatre.
-Obavezno, odgovarao sam mu svaki put.
Nažalost, ponovno smo se susreli tek poslije rata u Bosni i Hercegovini, dvije hiljadite godine, i to u prostorijama lista Dnevni avaz, gdje je on radio kao lektor i novinar, a ja kao dopisnik. Veli mi tugaljivo:
- Ne odosmo nikad u moj rodni grad!
- Ja sam išao, ali bez tebe, priznadoh mu.
- Kad bolan nebio, priupita me?
- Služio sam vojni rok u Raškoj kod Novog Pazara, velim, pa sam, početkom 1975. godine, prošao kroz tvoj rodni grad, u vojnoj koloni, na putu za Peštersku visoravan, gdje smo imali višednevnu vojnu vježbu, ispričah Zulfi.
Progoni me bolno sjećanje na taj davni prolazak kroz Novi Pazar i kao da vidim samog sebe kako “zadižem” onu prašnjavu ceradu na vojnom kamionu, ne bih li što duže uživao sejreći taj prelijepi grad.
Moj drugar Zulfo je u međuvremenu preselio na Bolji svijet, a ja evo uzeo laptop u ruke i počinjem sjetnu priču o njegovom i mom Novom Pazaru, kojeg sam i sam oduvijek volio.
Oprosti mi, poštovani čitaoče, što sam Te zamarao ovim mojim privatnim prisjećanjima na davno prohujala vremena, ali sam ubjeđen da bi i moj drug Zulfo, da je dočekao ovaj dan, sa zadovoljstvom prihvatio da mi lektoriše cijelu priču o Novom Pazaru!
oOo
Prije desetak godina pozvao me je na razgovor vlasnik jedne od najboljih građevinskih kompanija u Bosni i Hercegovini Hako Duljević, kazavši mi da te večeri u olimpijsko Sarajevo i poznati sarajevski hotel “Evropa” dolazi tadašnji sandžački muftija Muamer Zukorlić.
Na Hakin i nagovor još nekoliko novopazarskih privrednika, za koje sam radio informativno - propagandne filmove, trebao sam razgovarati sa uglednim muftijom sandžačkim o otvaranju novopazarskog predstavništva u našem gradu i mome angažmanom u tom predstavništvu.
Odazvao sam se mada sam znao da ne želim mijenjati radno mjesto u RTV BiH, ali sam otišao kako bih bolje upoznao muftiju, koji nam je, do dugo u noć, govorio o svom rodnom gradu i novopazarskom kraju.
- Nakon što su u petnaestom stoljeću Turci osnovali Novi Pazar, već u petnaestom i šesnaestom stoljeću novoosnovani grad Novi Pazar postao je najveći trgovački centar u ovom dijelu svijeta, kazao je muftija Zukorlić i nastavio sa svojim kazivanjem o voljenom gradu.
- Ubrzo je Novi Pazar postao lider u proizvodnji tekstila, te preradi drveta i kožne industrije. Obrađivali su sandžački majstori mramor i ukrasni kamen, a nedaleko od našeg grada podignuta je velika hidrocentrala.
Od tada, do danas, ovaj grad bio je i ostao središte bošnjačkog naroda u Srbiji, pamtim riječi vjerovatno jednog od najumnijih Bošnjaka svih vremena!
Novi Pazar je bio i ostao ekonomski i kulturni centar, koji pripada regiji Sandžak. Nalazi se na udaljenosti od 290 kilometara, južno od Beograda. Okružen je visokim planinama Golijom i Rogoznom, te Pešterskom visoravni.
Njegov osnivač je znameniti Isa beg Ishaković, koji je podigao ovaj grad u neposrednoj blizini srednjovjekovnog utvrđenja Trgovište, poznatog pod imenom Ras.
Prvi pisani dokument koji pominje ime Novi Pazar, datira iz Petnaestog stoljeća, kada je Malo vijeće Dubrovačke republike odlučilo da u njemu postavi svog konzula. Očito da je u to vrijeme grad bio razvijen, zahvaljujući svom izuzetnom geografskom položaju, jer se nalazio na raskršću važnih puteva, koji su vodili od Dubrovnika, prema Sarajevu, Nišu, Sofiji, Istanbulu, Solunu, Pešti i Beogradu.
U Sedamnaestom stoljeću čuveni Evlija Ćelebija pohodio je ovaj grad. On je zabilježio da je Novi Pazar “bio jedan od najvećih gradova na Balkanu”!
Bio je i ostao ovaj grad sinonim za Sandžak, što je potvrđeno i 1878. godine kada je Berlinski kongres nazvao čitavu tu regiju Novopazarskim Sandžakom.
Novi Pazar ima oko stotinu dvadeset hiljada stanovnika, koji žive u 127 naseljenih mjesta. Preko petsto privatnih poduzetnika bavi se proizvodnjom odjeće, namještaja i obuće, kao i trgovinom i uslužnim djelatnostima. Inače, većinsko stanovništvo su Bošnjaci 77 posto, te Srbi 16 posto, Crnogorci 0,04 posto i Albanci 1,23 posto, kao i pripadnici brojnih drugih naroda i narodnosti.
Novi Pazar krase obronci planine Golije i Park prirode, u okviru kojeg je i Uneskov program „Čovek i biosfera”. Pešterska krška visoravan prostire se jugoistočno od Sjenice, na nadmorskoj visini od oko 1250 metara i pogodna je ponajviše za ispašu ovaca, ali je i veliko izvorište treseta, koji je najkvalitetniji upravo na Sandžaku, ali i Evropi, kao i u svijetu.
Uz to na pešterskoj visoravni se uzgajaju nadaleko poznate pešterske ovce, koje daju kvalitetno mlijeko, od kojeg se spravlja nadaleko poznati pešterski sir.
Pešterska visoravan sadrži i mnoge ponornice, od kojih je najveća Borovištica.
Tu su i Sjeničko jezero, koje je idealno za kupanje, splavarenje i vožnju kajaka, kao i Novopazarska banja, u koju su po zehru zdravlja stizali i stari Rimljani, koji su nekada i sami bili mladi.
Statističari kažu kako u oblasti transporta roba, te putničkom saobraćaju i uslugama, u Sandžaku i diljem dunjaluka djeluje oko dvije hiljade i sedamsto firmi i kompanija!
Novi Pazar je poodavno najveći proizvođač džins odjeće. Uz to, i priroda je, kroz historiju ovog velikog prostora, bila vrlo izdašna. Gotovo da su nesaglediva planinska prostranstva, ogromne četinarske šume, prostrane livade i pašnjaci, bogata flora i fauna, brojne rječice, jezera i potoci i druga bogatstva.
Tu su i Novopazarska i Rajčinovića banja i Slatinski i Deževski kiseljak i brojni spomenici kulture.
Žitelji Novog Pazara će vam se s razlogom pohvaliti kako raspolažu i sa velikim potencijalima za održivi razvoj. Velika pažnja poklanja se proizvodnji zdrave hrane i razvoju turizma.
Brojni kulturni i historijski spomenici slikovito govore o multietničkom i multikulturalnom suživotu.
U bogatoj turističkoj ponudi su brojni arheološki nalazi, koji su potvrdili da je ovo područje bilo naseljeno još u dalekom kamenom dobu. Pa se tako spominju: Naprelje, u Gvozdenom dobu, otkriće Smolučke pećine i rano-antičkog doba, kao i nalazišta ostataka kasno-antičkih i srednjovjekovnih utvrđenja Jeleč i Ras.
Među važne kulturno-istorijske i vjerske spomenike ubrajaju se brojne crkve i srednjovjekovna Raška, gdje je njen župan Stefan Nemanja primio pravoslavlje, a tu su i brojni manastiri, sa galerijama raškog i vizantijskog fresko - slikarstva.
Tu su i Gradska tvrđava, sa Kulom motriljom iz Petnaestog stoljeća, izgrađena na zahtjev osnivača grada Isa-bega Ishakovića, te Altun-alem džamija iz Šesnaestog stoljeća, djelo nadaleko poznatog neimara Muslihudina Abdulganija… Tu su i Amir-agin konak ili han iz Sedamnaestog stoljeća, Hamam kupatilo, poklon Isa-bega Ishakovića i druga dobra novopazarska.
U Novom Pazaru djeluje više sportskih klubova. Spomenućemo fudbalske klubove Novi Pazar i Jošanicu, uspješni Atletski Klub Novi Pazar, te istoimeni Rukometni i Odbojkaški Klub i Akademiju Fudbala Novi Pazar, te bokserske i druge klubove.
Na ovim prostorima rođeni su, živjeli su i žive brojni ugledni stvaraoci. Kako u uvodu u ovu priču rekosmo, posebno mjesto pripada rahmetli muftiji Muameru Zukorliću, nogometnom treneru svjetskog glasa Abdulahu Gegiću, bokseru Muameru Hukiću, pjevačici Emini Jahović, bratičnoj mog druga Zulfe, pjevaču Hamidu Ragipoviću, akademiku Ejupu Ganiću, slikaru Ervinu Ćatoviću, književniku Šabanu Šarenkapiću, atletičarki Teodori Simović i brojnim drugim uspješnim stvaraocima, privrednicima i graditeljima, koji rade i grade diljem regiona, Balkana, ali i svijeta!
U političkom životu najpoznatiji likovi iz ovog kraja su Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin, a veliko osvježenje predstavljalo je i ulaženje u politički život muftije Muamera Zukorlića, koji je, nažalost, nedavno preselio na Bolji svijet u 51. godini.
Najzad, da u ovoj kraćoj priči, u nekoliko riječi, pomenemo nadaleko poznatu i novopazarsku gastronomiju.
U prvom planu su ćevapi i mantije, a onda i tamošnja kafa/kahva ili kava, bez koje nema razgovora. Uz nju “idu” tradicionalni deserti i slatkiši, od tufahija, baklava, hurmašica, do tulumbi, ćetenije i tahan halve…
Nakon mahom slatkih i tek poneke gorke riječi, koje smo poredali u ovom tekstu – predlažem da završimo sa kolačima.
Vjerujem da nemate ništa protiv, dragi moji prijatelji, okupljeni oko projekta ABC Djeca. Ko zna - možda tako i treba.
Zabilježio Velid Džindo
