SJEĆANJE NA NAŠEG MUJKU
„... Volio sam nekada književnost apsurda i nenadmašnog Kamija i njegovog „Stranca“, a posebno komediju apsurda i u njoj posebno Samjuela Beketa, koji je čekao Godoa, Eugena Joneskua i njegovu „Ćelavu pjevačicu“ i druge. Podugo sam se pitao na koga me podsjećaju Velid Džindo i njegovi tekstovi za “Ujedinjenu BiH” u Čikagu?
Evo, na ovaj ramazanski Sabah, upali mi se lampica: Ti si, brate, zapravo komediograf apsurda, a žanr u kojem se ogledaš je čista komedija apsurda...
I dok junaci tvojih priča nose terete svojih briga, ja te drugarski molim: Piši brate o tim likovima u našim komedijama, koje su nastale od naših tragedija, preko tragikomedija, jer je Beket napisao:„Jedino suze od smijeha mogu posušiti suze od bola“!
Tako je zborio naš i vaš Mujko Erović, neumorni patriota i majstor pisane i izgovorene riječi, koji je preselio na Bolji svijet u američkom velegradu Čikagu, 28. maja ove godine!
Kada me je jedan od osnivača projekta “ABC Djeca” Mirsad Alibašić nedavno upitao spremam li prigodan tekst o podsjećanju na ime i djelo našeg znamenitog Banjolučanina, Bosanca i Hercegovca, našeg Mujke, učinilo mi se kao da je od tog tužnog dana prošla cijela godina. A nije! U trenucima pisanja ovog teksta navršilo se tek pola godine!
Očito, vrijeme prebrzo prolazi i naši životi na Planeti Zemlji postaju sve složeniji, neizvjesniji i zabrinjavajući, što svjedoče mnogi naučni, ali i vjerski velikodostojnici.
Na tren osvrnimo se oko sebe i vidjećemo to što naše oči ne žele da vide!
Ovih dana već je počela štampa moje prve knjige na 444 strane, u kojoj su ispisani i gornji redovi, koje mi je podavno proslijedio moj “brat”, kako smo jedan drugog oslovljavali Mujko i ja, a u kojima me je, na svoj neponovljiv način, pozivao da pišem o tim likovima “u našim komedijama, koje su nastale od naših tragedija”! Tako je govorio zasigurno jedan od najobrazovanijih, najpismenijih i najangažovanijih ljudi u našoj zajednici u Sjevernoj Americi, kako je na vijest o Mujkinom preseljenju na Ahiret kazala naša Selena Seferović.
Mujkinim odlaskom sa životne scene utihnule su brojne “lampe”, koje su osvjetljavale medijske prostore između Čikaga i naše domovine. Prosto je nevjerovatno sa koliko truda su mnogi pojedinci ubrzavali kruženje informacija u tom prostoru. Često mi naumpadne Emina, sestra našeg rahmetlije Mujke, koja je na svoj način pomagala iz Rijeke, gdje živi godinama!
Prosto je nevjerovatno da smo i u vrijeme korištenja naših porodičnih godišnjih odmora, na Jadranskom moru, pod obavezno izvršavali informativne zadatke u oba pravca! Da ne govorim o razmjeni informacija i materijala, koji su stizali avionima. Pamtimo i nezaboravnu saradnju Mujke i rahmetli Besima Imamovića, s’ jedne strane, i nas novinara, s’ druge strane, za koje smo osiguravali brojna gostovanja naših ljudi u ovdašnjim printanim i elektronskim medijima.
Sada je sve to nekako “zanijemilo”. Često susrećem rukovodne radnike ovdašnjih medija, koji me pitaju zašto je sve manje naših uspješnih prekookeanskih iseljenika, u našem medijskom prostoru, koji su uspješni u poslu kojim se bave u Sjedinjenim Američkim Državama.
Očito, Mujko Erović je bio jedan od rado dočekivanih Bosanaca, ovdje u olimpijskom Sarajevu. Čitav svoj radni vijek nesebično je trošio na polju znanja i promocije bosanstva. Srcem i dušom živio je za Bosnu kao i za Bosance i Hercegovce širom svijeta, a posebno one u Sjedinjenim Američkim Državama.
Mujko Erović
Podsjećamo, pogotovo naše mlađe čitaoce da je naš Mujko bio profesor u školi u Čikagu, gdje je radio sa djecom sa posebnim potrebama. Bio je dugogodišnji urednik i voditelj radija “Glas Bošnjaka” Čikago, član uređivačkog odbora periodičnog lista “Zambak” i uređivačkog odbora bosansko-američkog časopisa “Tribina Bošnjaka”, potom izdavač i vlasnik “Ujedinjene Bosne i Hercegovine”, mjesečnih novina u Čikagu, i to sa sedamnaest godina trajanja i preko stotinu sedamdeset izdanja!
Ostavio je naš Mujko neizbrisiv trag u dokumentiranju tragedije Bosne i Hercegovine (1992-1995). Isticao se i kao izdavač i pisac djela “Zašto je uništena hiljadu i jedna džamija u Bosni” kao i “petnaest godina susreta i deceniju Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike”. Pamtimo i činjenicu da je Mujko Erović bio jedan od osnivača “Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike” i prvi predsjedavajući prve skupštine “Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike”, kao i autor statuta KBSA 2000. Uz to, bio je i član agencije “Odgovor na genocid i veliki doprinos dao je prikupljanju sredstava za tužbu BiH protiv bivše Jugoslavije.
Zahvalni su mu bili i mnogi kulturni radnici za njegov humanitarni angažman, uključujući i saradnju sa konzulatom naše domovine u Čikagu.
Očito, njegovim odlaskom bosanskohercegovačka zajednica u Americi izgubila je mnogo, kao i naša hiljadugodišnja domovina Bosna i Hercegovina. Pamtićemo njegova trajna djela gradnje boljeg i pravednijeg svijeta, jačanja kulturnih i drugih veza našeg iseljeništva sa domovinom, kao i nebrojenih naučnih radova u oblastima Mujkinog angažamana.
Tražio je ovaj izuzetni Bosanac od mene da pišem! Šta više, insistirao je na tome. I poslušao sam ga. Danas, kada iščekujem skoro listanje moje prve i vjerovatno posljednje knjige, koja će valjda i sama preletjeti Atlantski okean, osjećam žal što moj “brat Mujko” nije dočekao ispunjenje svojih, a sada i mojih iščekivanja…
