Blog Details

NE OKREĆI SE, UNUČE MOJE DRAGO...

Jedan dedo pripovjeda ....

U   vrijeme   Pandemije   korona   virusa   najljepše   dane   u   sumornoj
svakodnevici  provodili smo  na selu. Te duge nezaboravne šetnje stazama
djetinjstva - gotovo pa svaku od njih -  uljepšavao je moj unuk, koji me je,
prolazeći     stazama,   zaraslim   u     korov   tokom   rata   i   poratja,   stalno
propitivao o prohujalim vremenima.

- Znaš li ti, unuče moje drago, koliko godina ima jedno stoljeće, pitao sam
ga.

- Ako je sto godina sto-ljeće - onda ti se samo kaže, lakonski odgovara
unuk.

- A znaš li ti, moj dragi unuk -  nastavlja mu dedo svoju priču - da je ovo
mjesto,   prije   pet   stoljeća,   imalo   oko   šesto   stanovnika,   dvadesetak
zanatskih radnji i  sedam bogomolja, da je na njegovim pašnjacima paslo
travu svakodnevno na hiljade krava, ovaca i konja....

- Sad evo znam. A koliko sada u ovim selima ima ljudi, propituje dedu
mlađi sagovornik.

- Daj mi malo vremena da saberem i oduzmem...
I, ne okreći se, unuče, idi, samo idi, savjetujem ga.
Pa računam – u svakom selu – po desetak porodica, puta tridesetak sela i
zaselaka  jednako je tristo.

- Izračunao sam. Oko tristo ljudi...Idi, idi i ne okreći se unuče.

- Znaš šta dedo...Slušao sam te često, kad   god ovako hodamo, kako
govoriš -  ne okreći se, sine.  Zašto me tako često upozoravaš...

- Zato što su staze uske, kamenjar je, pašćeš. A, znaš li otkud ove riječi i
ko ih je izgovorio nekada davno, prije više od jednog stoljeća, pitam
unuka.

- Pričaj, djede, pričaj, nezasito odgovara unuk.

- Ovako, drago dijete. To ti je roman...Znaš li šta je roman...

- Pa, knjiga.

- Upravo tako. Taj nezaboravni roman za djecu napisao je pisac po imenu
Arsen Diklić, koji je živio u prvoj polovini dvadesetog stoljeća. Znači –
između 1900. i 1955. godine. U tom  romanu pisac govori o dramatičnom
bježanju oca i sina pred neprijateljima, koji su ih progonili. Kada su gotovo
pa stigli do teritorije gdje nema neprijateljskih vojnika, ocu je ponestalo
snage, a sin se, trčeći, stalno okretao i gledao hoće li otac stići ili će ga
tako iscrpljenog i umornog sustići  vojnici. Bila je to borba na život i smrt....

- I...jesu li se spasili, pita unuk.

- Nažalost, otac nije.  Kada je vidio da ga sustižu neprijateljski vojnici, otac
je počeo  dovikivati sina govoreći mu – bježi, bježi i – ne okreći se sine, a|
onda je sam nastavio trčati drugom stazom u namjeri da goniče usmjeri
prema sebi. Oca su sustigli neprijateljski vojnici i odveli, a sin je uspio
umaći na slobodnu teritoriju.

Žrtvovao je svoj život radi života svog djeteta.
Unuk je ušutio. Nije ništa pitao.
Sjeli smo na obalu rijeke i dugo, dugo nijemo zurili u riječni brzak, koji se
hrvao sa  bujnim izdžikljalim riječnim travama.

Završava svoju priču jedan dedo....

Pridruži nam se!

Kontakt

ABC Djeca
444 N. Michigan Avenue
Suite 1200
Chicago, IL 60611

Phone: + 1(800) 619-2940

Kontakt