Negdje pred kraj minulog ljeta, naši turistički vodiči Lilly i Zmajko, javili su nam se iz glavnog grada Bosne i Hercegovine, iz Sarajeva, jedinog olimpijskog grada na Balkanu !
Dobro ste čuli, dragi naši mališani, okupljeni oko aplikacije ABC Djeca: Četrnaeste zimske olimpijske igre održane su 1984. godine u ovom čarobnom gradu i na njegovim planinama Bjelašnici, Igmanu, Jahorini i Trebeviću.
Od tada, do danas i kroz cijelu dosadašnju istoriju, bio je to grad koji je imao čast da bude prvi i jedini do sada balkanski grad u kojem su se okupili najbolji svjetski skijaši, klizači, hokejaši, liguraši i majstori bob staza na Bijeloj olimpijadi sarajevskoj i bosanskohercegovačkoj.
Prošetao sam u društvu naših turističkih vodiča Lilly i Zmajke i evo šta smo vam pripremili za ovo javljanje iz Šeher Sarajeva.
ZMAJKO: Zamoliću prvo Lilly da nam objasni šta znači naziv Šeher i zašto mnogi ljudi, uz naziv glavnog grada Bosne i Hercegovine, dodaju i tu imenicu. Bujrum, Lilly!
LILLY: Pregršt pozdrava, dragi naši najmlađi zaljubljenici u aplikacije, koje izlaze iz vrijednih ruku i glava naših programera u ABC Djeci i hvala vam što se, svakoga dana, sve više vas okuplja oko našeg društva, o čijim uspjesima se i ovdje pletu lijepe priče. Tokom ljetnog odmora danonoćno smo pratili kako po vazdugi dan, pa čak i u noćima, potkovanim sjajnim zvijezdama, slijeću na Sarajevski aerodrom brojni avioni, sa stotinama turista iz svih krajeva svijeta. Uh, kakav je to doživljaj, domovino mila!
Čestitamo ti što i u ovim teškim vremenima napreduješ u svakom pogledu ! Potom smo se, ja i Zmajko, spustili u grad i u narednim minutama pokušaćemo vam ispričati šta smo sve vidjeli u olimpijskom šeheru... Prije toga, da odgovorim mom kolegi Zmajki i pojasnim našim dječacima i djevojčicama, zašto Sarajevo zovu još i Šeherom. Pa, jednostavno, u požutjelim knjigama, pronašla sam odgovor na tvoje pitanje. Naime, njemački Centar za agrikulturu i njegov čelnik Filip Gartner proglasili su Sarajevo, zamislite, najzelenijim glavnim gradom Evrope ! Filip nije štedio pohvale na račun olimpijskog grada, nazvavši ga “rajskim ili džennetskim vrtom Evrope” ! A i stara narodna poslovica kaže da “…Osmanlije, odnosno Turci, ne grade tamo gdje drvo ne raste”! Nego, Zmajko, šta si se zamislio, da te ne boli zub ili da nisi izgubio novčanik?
ZMAJKO: A, ni jedno ni drugo, Lilly ! Da budem iskren, razmišljam prvo o deset upola. A znaš li ti šta to znači u šeher Sarajevu, kad neko kaže: molim vas – deset upola!?
LILLY: Kako ne bih znala! „Deset upola“ je naziv filma našeg jedinog dobitnika veličanstvenog Oskara, našeg Danisa Tanovića, koji je sredinom avgusta otvorio nadaleko poznati Sarajevski filmski festival, čijim crvenim ćilimom su prodefilovali brojni znani i neznani filmski stvaraoci, iz svih krajeva svijeta. Zar trebamo da napominjemo da je to prvi i posljednji dosadašnji Oskar, koji je sletio iz američkih visina, ravno na srce olimpijskog Sarajeva i našeg Danisa, našeg izuzetnog filmskog reditelja !
ZMAJKO: Da, da, draga djeco, s drugu stranu mora i okeana što nas dijele! To je to „deset upola“. Samo da kažem i to da smo i ovog ljeta, među brojnim turistima, primjetili i mnoge naše građane, koji godinama žive u Americi, Australiji i širom Evrope, a neki od njih su prošetali i razastrtim crvenim ćilimom, ispred Narodnog pozorišta...
LILLY: Nakon Olimpijade - baš joj lijepo pristaje i druga riječ, koja takođe počinje sa slovom „O“, „Oskar“, koji krasi vitrine u Danisovom pariškom ili sarajevskom stanu. Zapamtimo za sva vremena ime našeg Danisa Tanovića i njegov veličanstveni film „Ničija zemlja“, koji mu je donio najveće filmsko odličje na svijetu! Uz to, meni, dragi Zmajko, i danas naumpadne ta veličanstvena sportska priredba na našim planinama, pa mi srce zakuca ubrzano. Naumpadne mi jedan od najvećih glumaca svih vremena Kirk Daglas, znameniti američki glumac, koji je upravo u vrijeme Bijele sarajevske Olimpijade, posjetio grad biser na rijeci Miljacki. Sjećam se, kao da je bilo juče, koliko se domaćih i stranih gostiju, Sarajlija i drugih Bosanaca i Hercegovaca, utrkivalo za čuvenim glumcem, tražeći njegov autogram ili potpis, koje je Kirk dijelio satima dobrim domaćinima Olimpijade i njihovim gostima... Dobro, Zmajko, ako si baš vrela mušterija za „deset upola“, vodim te, po meni, u najpoznatiju sarajevsku ćevabdžinicu, koja nosi ime fudbalskog kluba... Požurimo, naši vjerni čitaoci čekaju da im nastavimo kazivanje o gradu, koji je prirastao za srce milionima ljudi, širom svijeta.
ZMAJKO: Eh, hvala ti do Trebevića, draga Lilly, na tvom razumjevanju i obećavam ti da ću i iduće godine, s tobom pod ruku, krenuti u Bosnu, a i Hercegovinu, kako bismo ispričali našim mališanima nove priče o domovini i njenom srcu – šeher Sarajevu.
Dragi mališani, dok naši turistički vodiči probaju okus najboljih ćevapa na svijetu, da vam najavim da ćemo u nastavku prvo posjetiti Sebilj, prelijepu građevinu na sred Baščaršije, a potom svratiti i do kazandžija, kako bismo i sa njima razmjenili koju, nadam se - lijepu riječ.
LILLY: I,evo nas sitih i veselih ! Ćevapi su stvarno i za oko i dušu i želudac – prva liga, kako kažu Sarajlije. Sljedeće odredište je Sebilj. To je, u arapskom prevodu, “zgrada na putu, u kojoj ima vode“. Zovu ga i fontanom, posebnog oblika, iz kojih je u prošlosti sebiljdžija zahvatao vodu iz korita i, zamislite, dragi moji, džaba napajao žedne goste i putnike namjernike! Sebilj je izgrađen po preporuci tadašnjeg bosanskog vezira Mehmed paše Kukavice, 1753. godine.
Draga djeco, u Sarajevu je u razdoblju šesnaesto - osamnaesto stoljeće bilo više sebilja. Ovaj baščaršijski je jedini koji je sagrađen u sadašnjem obliku, davne 1913. godine.
ZMAJKO: Vodimo vas sada, draga djeco, do Kazandžiluka i čuvenih sarajevskih kazandžija. Ko su, šta rade, ko navija za Želju, a ko za Sarajevo, saznaćemo za nekoliko minuta.
LILY: I evo nas. Okolo sve vri kao u mravinjaku, vječitoj kući žutih i crnih mrava, najmarljivijih životinja na svijetu! Sa svih strana odjekuju britki udarci čekića o bakrene džezve, tepsije i raznorazno drugo posuđe. Jedni izrađuju predmete od bakra, a drugi ih presvlače kalajem. Budući da se predmeti od bakra, naročito posuđe, nisu samo kalajisali, nego i ukrašavali ornamentima i gravurama, to je davalo i umjetničku dimenziju ovim proizvodima. Posao ukrašavanja su uglavnom radile žene. Ta vrsta ukrašavanja, tipična za Sarajevo, održala se do danas.
ZMAJKO: U Sarajevu, kažu, ima tridesetak takvih zanatskih radnji, koje su i ljetos bile krcate gostima. Za svaki slučaj, ja ću, onako sa srca, poručiti svim gostima: navali, narode. A tebe, kolegice Lilly, molim, dok ja popričam sa mojim jaranom, koji mi eno maše ispred one trafike, da ti našim mališanima ispričaš ukratko nekoliko, nadam se zanimljivih priča, o Baščaršiji. Požuriću …
LILLY: Draga djeco,takav vam je ovaj naš Zmajko. Malo, malo, pa naiđe na nekog svog jarana… I raspriča se… Nema veze. Dragi moji mališani, Baščaršija je stara sarajevska čaršija i istorijsko kulturno središte. I ove godine, ispod Alifakovca, održane su nadaleko poznate “Baščaršijske noći”. Kažu da je bilo nezaboravno! Hiljade gostiju uživali su, za vrelih julskih noći, gotovo do zore, u raznovrsnim kulturnim događajima i našem folkloru, nošnjama i instrumentima, a posebno se, mnogima od njih, svidjela naša izvorna sevdalinka, puna ljubavi, ponekad i tuge i čežnje za prohujalim vremenima i - dragim osobama… Vrijeme je da i mi predahnemo, a eno, i Zmajko je ispratio jarana i sada će nas, po kazni, voditi na nadaleko poznate baščaršijske kolače i najbolji šehersarajevski sladoled!
Požuri, Zmajko! I pripremi novce, da nas počastiš najpoznatijim baščaršijskim slatkišima. Dotle, da ja kažem našim mališanima da jedna od najpoznatijih ovdašnjih poslastičarnica nosi ime “Egipat”. Otvorena je prije šezdeset i pet godina i najpoznatija je u Sarajevu po sladoledu. Naravno, prepuna je uvijek gostiju, koji svraćaju, i u šali mnogi kažu: Ako ne mogu da odem u državu piramida, mogu vala do slastičarnice koja nosi njeno ime. Danas slastičarnicu vodi, zamislite, treća generacija porodice Ristovski iz Makedonije !
ZMAJKO: Umalo da zaboravim…Pričao mi je jedan sarajevski istoričar da je Baščaršija utemeljena 1462. godine, kada je osnivač Sarajeva, Ishak beg Ishaković izgradio svoj han i Sahat kulu, a potom su, kao gljive nakon kiše, počeli da se uokolo otvaraju brojni dućani. Ovaj dobrotvor je ubrzo sagradio i most na Miljacki i time povezao obale rijeke. Ubrzo se okolo formiraju i čaršije Bazerdžana, Kazaza, Sedlara i Sarača. Godine 1528. izgrađene su čuvene džamije – Baščaršijska i dvije godine kasnije Begova džamija. Gazi Husrev-beg je potom na Baščaršiji podigao Medresu, biblioteku i hanikah, Gazi Husrev begov hamam, Bezistan, Morića han i Sahat kulu.
LILLY: Da naše mališane podsjetimo da je Baščaršija dostigla svoj najveći uspon u drugoj polovini šesnaestog stoljeća, kada je imala oko osamdeset zanata i jake cehovske organizacije. Izgrađeni su i mnogi bezistani, hanovi i karavan-saraji. Sarajevo je bio važan centar trgovine na Balkanu i, prema nekim zapisima iz tog vremena, u to doba imalo je oko dvanaest hiljada različitih zanatskih i trgovačkih radnji.
ZMAJKO: Godine 1660. čuveni putopisac Evlija Čelebija zapisao je da “…u čaršiji ima hiljadu i osamdeset dućana, koji su uzor ljepote. Sama čaršija je veoma privlačna i izgrađena je po planu”, zapisao je Čelebija.
A onda su palikuće počele nadirati sa svih strana. Najveći su požari bili oni iz 1644. i 1656, a onda su 1697. godine jedinice palikuće Eugena Savojskog spalile Baščaršiju i cijeli grad ! Do devetnaestog stoljeća Sarajevo ubrzo narasta i širi se, da bi sa austrougarskom okupacijom 1878. godine strani arhitekti pretvorili Sarajevo u moderan evropski grad. I danas su mnoge od tih građevina žive i zdrave.
LILLY: Šetnju Sarajevom, a i drugim gradovima i čaršijama domovine, nastavićemo ako Bog da, čim prije!
Da ste nam živi i zdravi i uz brdo brzi, dragi naši mališani, okupljeni oko aplikacije ABC Djeca. Vama, koji krećete u nove razrede u školama diljem svijeta – želimo dobro zdravlje i uspješnu novu školsku godinu!
